Izaija

17 Objava protiv Damaska:+ “Gle, Damask više nije grad. Pretvorio se u gomilu ruševina, u razvalinu koja se raspada.+ 2 Napušteni gradovi aroerski+ postali su mjesto gdje stada dolaze i leže, i nitko ih ne plaši.+ 3 Utvrđena grada nestalo je u Efrajimu,+ a kraljevstva u Damasku.+ Onima koji preostanu iz Sirije bit će kao i slavi sinova Izraelovih”, kaže Jehova nad vojskama.+

4 “U taj dan ponižena će biti slava Jakovljeva,+ omršavjet će debelo tijelo njegovo.+ 5 Kad žetelac bude sakupljao žito nepožnjeveno, a ruka mu klasje žela,+ bit će kao čovjek koji klasove pabirči u dolini refaimskoj.+ 6 Ostat će u Jakovu pabirak kao kad se otrese maslina: dvije ili tri zrele masline na vrhu, četiri ili pet na granama rodnim”, kaže Jehova, Bog Izraelov.+

7 U taj dan čovjek zemaljski pogledat će Tvorca svojega, upravit će oči svoje k Svecu Izraelovu.+ 8 Neće gledati žrtvenike,+ djelo ruku svojih,+ neće gledati ono što su prsti njegovi učinili, ni debla obredna* ni stalke kadione.+ 9 U taj dan utvrđeni gradovi njegovi bit će kao napušteno mjesto u šumi, kao grana koju su ostavili radi sinova Izraelovih; bit će pustoš.+ 10 Jer si zaboravio*+ Boga spasenja svojega+ i nisi se sjećao Stijene+ utvrde svoje. Zato sadiš nasade lijepe i mladicama tuđim zasađuješ ih. 11 Ti samo ograđuj nasad svoj danju, a jutrom se trudi da sjeme tvoje nikne, ali žetva će pobjeći u dan kad bolest dođe i bol neizlječiva!+

12 Teško mnoštvu naroda uskomešanih, koji su uzburkani kao more što je uzburkano! Teško narodima koji huče, koji tutnje poput huke voda silnih!+ 13 Tutnjava naroda+ bit će kao huka voda mnogih. Ali On će im zaprijetiti,+ pa će pobjeći daleko i bit će gonjeni kao pljeva koju vjetar raznosi na gori i kao čičak uskovitlan u vihoru.+ 14 Uvečer — eto strahote iznenadne! Pred jutro — nema je više.+ To je baština onih koji nas pljačkaju, to će snaći one koji nas plijene.+