ČETVRTA KNJIGA
(Psalmi 90–106)
Molitva Mojsija, čovjeka Božjeg.+
90 Jehova, ti si obitavalište naše+
iz naraštaja u naraštaj.+
2 Prije nego su se gore rodile,+
prije nego si zemlju+ i plodno tlo+ sazdao,
odvijeka i dovijeka ti si Bog.+
3 Čovjeka smrtnog u prah vraćaš+
i govoriš: “Vratite se onamo, sinovi ljudski!”+
4 Jer tisuću je godina u očima tvojim kao dan jučerašnji kad prođe+
i kao straža noćna.+
5 Ti ih odnosiš,+ oni su poput sna,+
ujutro su kao trava zelena koja niče+ —
6 ujutro cvate i niče,+
uvečer vene i suši se.+
7 Jer nestaje nas u gnjevu tvojemu,+
smeteni smo zbog srdžbe tvoje.+
8 Naše si prijestupe stavio pred sebe,+
naše grijehe tajne pred svijetlo lice svoje.+
9 Jer svi su se dani naši primakli kraju svojemu zbog gnjeva tvojega,+
godine su naše proletjele kao uzdah.+
10 Dani naši traju sedamdeset godina,+
a kod snažnijih osamdeset godina,+
no samo nevolju i zlo donose,+
jer brzo prolaze i mi odlijećemo.+
11 Tko poznaje snagu gnjeva tvojega+
i tko poznaje srdžbu tvoju, veliku kao i strah koji zaslužuješ?+
12 Nauči nas tako brojiti dane naše+
da steknemo srce mudro!+
13 Vrati se, Jehova!+ Dokle će to trajati?+
Sažali se na sluge svoje!+
14 Nasiti nas ujutro milošću svojom,+
da kličemo radosno i veselimo se u sve dane svoje!+
15 Obraduj nas za sve one dane kad si nam nevolju nanosio,+
za sve one godine kad smo zlo gledali!+
16 Neka se djelo tvoje pokaže slugama tvojim+
i veličanstvenost tvoja na sinovima njihovim!+
17 Neka dobrota Jehove, Boga našega, bude na nama!+
Daj da uspije djelo ruku naših,+
daj da djelo ruku naših uspije!+