Izaija
36 Četrnaeste godine kraljevanja Ezekijina Sanherib,+ kralj asirski,+ došao je na sve utvrđene gradove Judine i osvojio ih.+ 2 Naposljetku je kralj asirski poslao rabšaka*+ iz Lakiša+ u Jeruzalem+ kralju Ezekiji s jakom vojskom. I on je stao kod vodovoda+ gornjega jezerca+ na cesti koja vodi do polja bjelilaca rublja.+ 3 Tada su mu u susret izašli Elijakim,+ sin Hilkijin, upravitelj dvorski, Šebna,+ pisar, i Joah,+ sin Asafov,+ ljetopisac.+
4 I rabšak im je rekao: “Recite Ezekiji: ‘Ovako kaže veliki kralj,+ kralj asirski:+ “Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš?+ 5 Ti kažeš: ‘Imam vještinu i silu potrebnu za rat’, ali to su samo prazne riječi.+ U koga se uzdaš, pa si se pobunio protiv mene?+ 6 Eto, uzdaš se u podršku Egipta,+ trske slomljene,+ koja probada dlan onome tko se na nju nasloni. Takav je faraon,+ kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.+ 7 A ako mi kažeš: ‘Uzdamo se u Jehovu, Boga svojega’, nije li upravo njegove uzvišice+ i žrtvenike Ezekija uklonio,+ pa govori Judi i Jeruzalemu: ‘Pred ovim se žrtvenikom klanjajte’?”’+ 8 Hajde, okladi se+ s gospodarom mojim, kraljem asirskim:+ dat ću ti dvije tisuće konja, pa da vidimo možeš li naći jahače za njih.+ 9 Kako ćeš, dakle, poraziti jednog jedinog upravitelja među najmanjim slugama gospodara mojega,+ kad se u Egipat uzdaš da će ti dati kola i konjanike?+ 10 Uostalom, jesam li bez odobrenja Jehovina krenuo na zemlju ovu da je opustošim? Sam Jehova rekao mi je:+ ‘Idi na tu zemlju i opustoši je!’”+
11 Nato su Elijakim,+ Šebna+ i Joah+ rekli rabšaku:+ “Molimo te, govori slugama svojim jezikom sirijskim,*+ jer mi razumijemo! Nemoj nam govoriti jezikom judejskim*+ da čuje narod koji je na zidu!”+ 12 Ali rabšak je rekao: “Zar me gospodar moj poslao da riječi ove kažem gospodaru tvojemu i tebi? Nije li me poslao ljudima koji na zidu stoje, koji će zajedno s vama morati izmet svoj jesti i mokraću svoju piti?”+
13 Potom je rabšak, stojeći i dalje na tome mjestu,+ stao na sav glas vikati na jeziku judejskom+ ove riječi: “Čujte riječi velikoga kralja, kralja asirskoga!+ 14 Ovako kaže kralj: ‘Ne dajte da vas zavara Ezekija,+ jer vas ne može izbaviti!+ 15 Ne dajte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Jehovu,+ govoreći vam: “Jehova će nas sigurno izbaviti.+ Ovaj grad neće biti predan u ruke kralju asirskom.”+ 16 Ne slušajte Ezekiju, jer ovako kaže kralj asirski: “Predajte mi se+ i izađite k meni, pa neka svaki od vas jede s trsa svojega i svaki sa smokve svoje+ i neka svaki od vas pije vodu iz nakapnice* svoje,+ 17 dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša,+ u zemlju žita i vina mladoga, u zemlju kruha i vinograda! 18 Ne dajte da vas zavede Ezekija+ govoreći: ‘Jehova će nas izbaviti’! Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruke kralja asirskoga?+ 19 Gdje su bogovi hamatski+ i arpadski?+ Gdje su bogovi sefarvajimski?+ Jesu li izbavili Samariju iz ruke moje?+ 20 Koji je od svih bogova tih zemalja izbavio zemlju svoju iz ruke moje,+ pa da sad Jehova izbavi Jeruzalem iz ruke moje?”’”+
21 A oni su šutjeli i nisu mu odgovorili ni riječi,+ jer je kraljeva zapovijed glasila: “Nemojte mu odgovarati!”+ 22 Potom su Elijakim,+ sin Hilkijin, upravitelj dvorski,+ Šebna,+ pisar, i Joah,+ sin Asafov, ljetopisac, razderali haljine svoje+ i otišli k Ezekiji te mu kazali riječi rabšakove.+