1. Kraljevima

8 Tada je kralj Salamun+ pozvao k sebi+ u Jeruzalem starješine+ Izraelove, sve plemenske glavare+ i poglavare rodova+ sinova Izraelovih, da se donese kovčeg saveza+ Jehovina iz Davidova grada,+ to jest Siona.+ 2 Tako su se svi ljudi Izraelovi sakupili kod kralja Salamuna na blagdan u mjesecu etanimu,*+ a to je sedmi mjesec.+ 3 Kad su došli svi starješine Izraelovi, svećenici su ponijeli+ kovčeg.+ 4 Donijeli su kovčeg Jehovin, šator+ sastanka+ i sav sveti pribor što je bio u šatoru. Sve su to donijeli svećenici i leviti.+ 5 A kralj Salamun i s njim sva zajednica izraelska, oni što su se skupili oko njega, žrtvovali+ su pred kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se nije moglo izbrojiti niti im se broj mogao odrediti.+

6 Potom su svećenici unijeli kovčeg+ saveza Jehovina na mjesto njegovo,+ u najskrovitiju prostoriju doma, u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubima.+

7 Jer kerubima su krila bila raširena iznad mjesta gdje je stajao kovčeg, tako da su kerubi odozgo zaklanjali kovčeg i motke njegove.+ 8 No motke+ su bile tako duge da su se krajevi motki vidjeli iz Svetinje pred najskrovitijom prostorijom,* ali izvana se nisu vidjeli. Ondje stoje sve do današnjeg dana.+ 9 U kovčegu nije bilo ničega osim dvije kamene ploče+ koje je Mojsije stavio u njega+ na Horebu, kad je Jehova sklopio savez+ sa sinovima Izraelovim prilikom njihova izlaska iz zemlje egipatske.+

10 A kad su svećenici izašli iz svetoga mjesta, oblak+ je ispunio dom Jehovin. 11 Svećenici+ nisu mogli od oblaka stajati ondje i vršiti svoju službu,+ jer je slava+ Jehovina ispunila dom Jehovin.+ 12 Tada je Salamun rekao: “Jehova, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami.+ 13 Ja sam sagradio dom da bude uzvišeno prebivalište tvoje,+ mjesto+ gdje ćeš stanovati dovijeka.”+

14 Potom se kralj okrenuo i stao blagoslivljati+ svu zajednicu* izraelsku, a sva je zajednica izraelska stajala ondje. 15 I rekao je: “Neka je blagoslovljen Jehova,+ Bog Izraelov, koji je ustima svojim govorio s Davidom,+ ocem mojim, i rukom svojom ispunio obećanja svoja,+ govoreći: 16 ‘Od dana kad sam iz Egipta izveo narod svoj, Izraela, nisam izabrao+ grad ni iz kojeg plemena Izraelova da se u njemu sagradi dom+ gdje bi prebivalo ime moje.+ Ali izabrao sam Davida da vlada nad narodom mojim Izraelom.’+ 17 I David, otac moj, poželio je u srcu svojemu da sagradi dom imenu Jehove, Boga Izraelova.+ 18 No Jehova je Davidu, ocu mojemu, rekao: ‘Želja je srca tvojega sagraditi dom imenu mojemu, i dobro je što ti je to na srcu.+ 19 Ali nećeš ti sagraditi taj dom, nego sin tvoj koji će ti se roditi,* on će sagraditi dom imenu mojemu.’+ 20 I Jehova je ispunio riječ+ koju je dao i ja sam došao na mjesto Davida, oca svojega, i sjeo na prijestolje Izraelovo,+ kao što je rekao Jehova, te sam sagradio dom imenu Jehove, Boga Izraelova,+ 21 i odredio u njemu mjesto za kovčeg u kojem je savez+ Jehovin što ga je sklopio s praocima našim kad ih je izveo iz zemlje egipatske.”

22 Potom je Salamun stao pred žrtvenik+ Jehovin pred svom zajednicom izraelskom i raširio ruke svoje prema nebu,+ 23 govoreći: “Jehova, Bože Izraelov,+ nema Boga kao što si ti+ gore na nebu ili dolje na zemlji, koji čuvaš savez i iskazuješ milost*+ slugama svojim+ koji ti služe* svim srcem svojim.+ 24 Ispunio si sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao. Dao si mu obećanje ustima svojim, a rukom si ga svojom ispunio, kao što se vidi danas.+ 25 I sada, Jehova, Bože Izraelov, ispuni sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao, govoreći: ‘Neće ti nestati nasljednika da sjedi preda mnom na prijestolju Izraelovu,+ samo ako sinovi tvoji budu pazili na put svoj, služeći mi kao što si mi ti služio.’* 26 Molim te sada, Bože Izraelov, neka se obistini obećanje+ koje si dao sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu!

27 Ali hoće li doista Bog stanovati na zemlji?+ Evo, ni nebesa+ ni nebo nad nebesima+ ne mogu te obuhvatiti,+ a kamoli ovaj dom+ što sam ga sagradio! 28 Jehova, Bože moj, obazri se na molitvu+ sluge svojega i na molbu njegovu kojom za milost moli+ te poslušaj vapaj i molitvu koju ti danas upućuje sluga tvoj!+ 29 Neka oči tvoje budno motre+ ovaj dom noć i dan, ovo mjesto za koje si rekao: ‘Tamo će prebivati ime moje’,+ i poslušaj molitvu koju ti upućuje sluga tvoj okrenut prema ovome mjestu.+ 30 Poslušaj molbu kojom za milost mole+ sluga tvoj i narod tvoj Izrael okrenuti prema ovome mjestu! Čuj s mjesta gdje prebivaš, s neba,+ čuj i oprosti!+

31 Ako tko zgriješi bližnjemu svojemu,+ pa ovaj zatraži od njega da se zakune i izloži prokletstvu,+ i ako pod zakletvom dođe pred žrtvenik tvoj u ovome domu, 32 tada čuj s neba te budi sudac slugama svojim: zloga proglasi zlim, obarajući djela njegova na glavu njegovu,+ a pravednoga proglasi pravednim,+ nagrađujući ga po pravednosti njegovoj.+

33 Ako narod tvoj, Izraela, poraze neprijatelji njegovi+ zato što ti je griješio,+ ali se opet vrati k tebi+ i počne hvaliti ime tvoje,+ moliti se tebi+ i tražiti od tebe milost u ovome domu,+ 34 tada čuj s neba, oprosti grijeh narodu svojemu Izraelu+ i vrati ga+ u zemlju koju si dao praocima njegovim.+

35 Ako se zatvori nebo i ne bude kiše+ jer su ti griješili,+ pa ti se pomole okrenuti prema ovome mjestu,+ dajući hvalu imenu tvojemu, i odvrate se od grijeha svojega jer si im nanosio nevolje,+ 36 tada čuj s neba i oprosti grijeh slugama svojim, narodu svojemu Izraelu, jer ti ih učiš+ pravome putu kojim trebaju ići,+ i pusti kišu+ na zemlju svoju koju si dao narodu svojemu u nasljedstvo.

37 Ako u zemlji zavlada glad+ ili je snađe pošast,+ suša, plijesan+ ili navale skakavci+ ili žohari,+ ako ih opkoli neprijatelj u zemlji gdje su gradovi njihovi, ako ih snađe kakva god nevolja ili bolest, 38 svaku molitvu,+ svaku molbu kojom za milost moli+ koji god čovjek ili sav narod tvoj Izrael+ — jer svaki poznaje bol u srcu svojemu+ — šireći u molitvi ruke svoje prema ovome domu,+ 39 ti čuj s neba,+ iz prebivališta svojega,+ i oprosti,+ postupi po tome+ i daj svakome prema svim putevima njegovim,+ jer ti poznaješ srce njegovo,+ jer samo ti poznaješ srce svih sinova ljudskih,+ 40 da bi te se bojali+ sve dane dok žive na zemlji koju si dao praocima našim.+

41 Pa i kad tuđinac,+ koji ne pripada narodu tvojemu Izraelu, nego je došao iz daleke zemlje zbog imena tvojega+ — 42 jer će se čuti za ime tvoje veliko,+ za snažnu ruku tvoju+ i mišicu podignutu — dođe i pomoli se okrenut prema ovome domu,+ 43 tada čuj s neba, iz prebivališta svojega,+ i učini sve što te zamoli onaj tuđinac,+ da bi svi narodi na zemlji upoznali ime tvoje+ i bojali se tebe kao i narod tvoj Izrael, i da bi znali da ovaj dom što sam ga sagradio nosi ime tvoje.+

44 Ako narod tvoj pođe u rat+ protiv neprijatelja svojih putem kojim ga pošalješ+ i pomoli se tebi,+ Jehova, okrenut prema gradu koji si izabrao+ i prema ovome domu koji sam sagradio imenu tvojemu,+ 45 tada čuj s neba molitvu njihovu i molbu njihovu kojom za milost mole i daj im pravdu.+

46 Ako ti zgriješe,+ jer nema čovjeka koji ne griješi,+ i ti se razgnjeviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih porobljivači njihovi odvedu u zarobljeništvo u zemlju neprijateljsku, daleko ili blizu,+ 47 a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo,+ obrate se+ i stanu te moliti+ za milost u zemlji porobljivača svojih,+ govoreći: ‘Zgriješili smo,+ krivo smo postupali,+ zlo smo činili’,+ 48 ako se doista obrate k tebi svim srcem svojim+ i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih koji su ih odveli u zarobljeništvo i pomole ti se okrenuti prema zemlji svojoj koju si dao praocima njihovim, prema gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio imenu tvojemu,+ 49 tada čuj s neba, iz prebivališta svojega,+ molitvu njihovu i molbu njihovu kojom za milost mole, daj im pravdu+ 50 i oprosti+ narodu svojemu koji ti je zgriješio,+ oprosti mu sve prijestupe,+ sve što ti je skrivio.+ Daj da im budu milostivi+ porobljivači njihovi i da im se smiluju, 51 jer su narod tvoj i nasljedstvo tvoje+ koje si izveo iz Egipta,+ iz te peći u kojoj se željezo tali.+ 52 Neka oči tvoje budu otvorene na molbu kojom za milost moli sluga tvoj i na molbu kojom za milost moli+ narod tvoj Izrael, i usliši ih kad god te prizovu.+ 53 Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za nasljedstvo,+ kao što si i rekao preko Mojsija,+ sluge svojega, kada si praoce naše izveo iz Egipta, Svevišnji Gospodine Jehova!”

54 A kad je Salamun završio svu ovu molitvu i molbu kojom je za milost molio Jehovu, ustao je ispred žrtvenika Jehovina, gdje je klečao+ ruku raširenih prema nebu,+ 55 i stojeći+ tako blagoslivljao+ je svu zajednicu izraelsku, govoreći jakim glasom: 56 “Neka je blagoslovljen Jehova,+ koji je narodu svojemu Izraelu dao mjesto počinka, ispunivši sve što je obećao.+ Nije ostalo neispunjeno niti jedno obećanje+ od svih dobrih obećanja njegovih koje je dao preko Mojsija, sluge svojega.+ 57 Neka Jehova, Bog naš, bude s nama+ kao što je bio i s praocima našim.+ Neka nas nikada ne ostavi i ne napusti,+ 58 nego neka prikloni srce naše+ k sebi da idemo svim putevima njegovim+ i držimo zapovijedi njegove,+ uredbe njegove+ i zakone njegove,+ koje je dao praocima našim. 59 I neka ove riječi moje kojima sam molio Jehovu za milost pamti+ Jehova, Bog naš, danju i noću, da daje pravdu slugama svojim i narodu svojemu Izraelu, kako već bude potrebno svaki dan,+ 60 da bi svi narodi na zemlji znali+ da je Jehova pravi Bog+ i da nema drugoga.+ 61 Svim srcem svojim budite odani+ Jehovi, Bogu našemu, živeći* po uredbama njegovim i držeći zapovijedi njegove kao danas!”

62 Tada su kralj i sav Izrael s njim prinijeli veliku žrtvu pred Jehovom.+ 63 Kao žrtvu zajedništva,+ koju je trebao prinijeti Jehovi, Salamun je prinio dvadeset i dvije tisuće goveda te stotinu i dvadeset tisuća ovaca.+ Tako su kralj i svi sinovi Izraelovi svečano otvorili+ dom Jehovin. 64 Tog je dana kralj morao posvetiti središnji dio dvorišta što je ispred doma Jehovina,+ budući da je tamo morao prinositi žrtve paljenice, žitne žrtve i masne komade žrtava zajedništva, jer je bakreni žrtvenik+ što stoji pred Jehovom bio premalen za tolike žrtve paljenice, žitne žrtve i masne+ komade žrtava zajedništva. 65 I u to je vrijeme Salamun slavio blagdan,+ a s njim i sav Izrael, mnoštvo naroda+ iz cijele zemlje, od ulaza u Hamat+ do doline Egipta,+ pred Jehovom, Bogom našim, sedam dana i još sedam dana,+ ukupno četrnaest dana. 66 Osmoga je dana otpustio ljude,+ a oni su blagoslivljali kralja i odlazili kućama svojim radosni+ i vesela srca+ zbog svega dobra+ što ga je Jehova učinio sluzi svojemu Davidu i narodu svojemu Izraelu.