1. Kraljevima

3 A Salamun se ženidbom povezao+ s faraonom, kraljem egipatskim, oženivši se kćeri faraonovom.+ Doveo ju je u Davidov grad+ da ondje prebiva dok ne dovrši gradnju dvora svojega,+ doma Jehovina+ i zida oko Jeruzalema.+ 2 Ali narod je prinosio žrtve na uzvišicama,+ jer dotad još nije bio sagrađen dom imenu Jehovinu.+ 3 A Salamun je ljubio+ Jehovu i živio* po odredbama Davida, oca svojega.+ Jedino što je na uzvišicama+ prinosio žrtve i spaljivao prinose.

4 Tako je kralj otišao u Gibeon+ da tamo prinese žrtve, jer je to bila najznačajnija uzvišica.+ Tisuću žrtava paljenica prinio je Salamun ondje na žrtveniku.+ 5 I Jehova se u Gibeonu ukazao+ Salamunu noću u snu.+ I Bog mu je rekao: “Traži što hoćeš da ti dam!”+ 6 A Salamun je odgovorio: “Velika je milost* tvoja+ koju si iskazao sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu, jer ti je služio* vjerno* i pravedno+ i bio je srca čestita pred tobom. Pokazivao si mu milost veliku i dao si mu sina da sjedi na prijestolju njegovu, kao što se vidi danas.+ 7 I sada, Jehova, Bože moj, ti si slugu svojega učinio kraljem umjesto Davida, oca mojega, a ja sam još dijete+ i nemam još iskustva. 8 I sluga je tvoj među narodom tvojim koji si izabrao,+ narodom toliko brojnim da se od mnoštva ne može izbrojiti niti mu se broj može odrediti.+ 9 Zato daj sluzi svojemu srce poslušno da može suditi+ narodu tvojemu i razlikovati dobro od zla,+ jer tko može suditi+ ovome narodu tvojemu tako tvrdoglavom?”+

10 A Jehovi je bilo milo što je Salamun to zatražio.+ 11 I Bog mu je odgovorio: “Zato što si to tražio, a nisi tražio dug život niti si tražio bogatstvo+ niti si tražio duše neprijatelja svojih, nego si tražio razbor* da možeš ispravno suditi,+ 12 evo, učinit ću po riječima tvojim.+ Dat ću ti, evo, srce mudro i razumno,*+ da takvoga kakav si ti nije bilo prije tebe niti će poslije tebe takvoga biti.+ 13 A dat ću ti i ono što nisi tražio,+ i bogatstvo+ i slavu, tako da među kraljevima neće biti takvoga kao što si ti, dokle god si živ.+ 14 Budeš li išao putevima mojim, držeći se uredbi mojih+ i zapovijedi mojih, kao što je išao i otac tvoj David,+ produžit ću dane tvoje.”+

15 Tada se Salamun probudio,+ i gle, bio je to san. Potom je otišao u Jeruzalem, stao pred kovčeg+ saveza Jehovina i prinio žrtve paljenice i žrtve zajedništva+ i priredio gozbu+ za sve sluge svoje.+

16 A u to su vrijeme dvije žene, bludnice,+ došle kralju i stale pred njega.+ 17 I jedna je žena rekla: “Oprosti, gospodaru moj,+ ja i ova žena stanujemo u istoj kući i ja sam rodila kraj nje u kući. 18 A trećega dana nakon mojega poroda rodila je i ova žena. Bile smo zajedno i nije bilo nikoga drugog s nama u kući, samo smo nas dvije bile u kući. 19 A onda je jedne noći sin ove žene umro, jer je legla na njega. 20 I ona je ustala usred noći i, dok je robinja tvoja spavala, uzela mojega sina što je bio uz mene i stavila ga sebi u naručje, a svojega je mrtvog sina stavila meni u naručje. 21 I kad sam ujutro ustala da podojim+ sina svojega, gle, on je bio mrtav! A kad se razdanilo, bolje sam ga pogledala i vidjela da to nije moj sin kojega sam rodila.” 22 Ali druga je žena rekla: “Nije tako, nego je moj sin ovaj živi, a tvoj je onaj mrtvi!” No prva je žena govorila: “Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je ovaj živi!” I tako su se prepirale pred kraljem.+

23 Na koncu je kralj rekao: “Ova kaže: ‘Moj je sin ovaj živi, a tvoj je onaj mrtvi!’ a ona kaže: ‘Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je ovaj živi!’” 24 Kralj je zatim naredio:+ “Donesite mi mač!” I donijeli su mač pred kralja. 25 A kralj je rekao: “Rasijecite živo dijete na dva dijela, pa polovicu dajte jednoj, a polovicu drugoj ženi!” 26 Tada je ženi čiji je sin bio živ nutrina+ uzdrhtala zbog sina njezina,+ pa je rekla kralju: “Oprosti,+ gospodaru moj! Neka njoj daju živo dijete! Samo ga nemojte ubiti!” A druga je žena govorila: “Neka ne bude ni moj ni tvoj! Rasijecite ga!”+ 27 Nato je kralj rekao: “Dajte prvoj živo dijete, nemojte ga ubiti! Ona mu je majka.”

28 I sav je Izrael čuo kakvu je presudu+ izrekao kralj i počeli su se bojati kralja,+ jer su vidjeli da je u njemu mudrost+ Božja da izriče pravdu.