Izaija
38 U to vrijeme Ezekija se nasmrt razbolio.+ Tada je prorok Izaija,+ sin Amosov, došao k njemu i rekao mu: “Ovako kaže Jehova: ‘Izdaj potrebne zapovijedi domu svojemu,+ jer ćeš umrijeti, nećeš ostati živ!’”+ 2 Nato je Ezekija okrenuo lice svoje k zidu+ i pomolio se Jehovi:+ 3 “Molim te, Jehova, molim te, sjeti se+ kako sam ti služio*+ vjerno*+ i bio ti odan cijelim srcem+ i činio što je dobro u očima tvojim!” I Ezekija je briznuo u gorak plač.+
4 Potom je došla riječ+ Jehovina Izaiji: 5 “Idi i reci Ezekiji: ‘Ovako kaže Jehova, Bog Davida, oca tvojega:+ “Čuo sam molitvu tvoju+ i vidio sam suze tvoje.+ Evo, dodat ću vijeku tvojemu petnaest godina,+ 6 i izbavit ću iz ruke kralja asirskoga tebe i grad ovaj, i branit ću grad ovaj.+ 7 Ovo ti je znak od Jehove da će Jehova ispuniti riječ koju je rekao:+ 8 Evo, učinit ću da se sjena sunčeva+ koja se spustila niz stepenice Ahazove vrati deset stepenica unatrag.”’”+ I sunce se vratilo deset stepenica unatrag po stepenicama niz koje se bilo spustilo.+
9 Zapis Ezekije, kralja Judina, kad se razbolio+ i potom ozdravio od bolesti svoje.+
10 Rekao sam: “U polovini vijeka svojega ući ću na vrata+ groba.*
Uskratit će mi se ostatak+ godina mojih.”
11 Rekao sam: “Neću vidjeti Jaha, Jaha u zemlji živih.+
Neću više gledati ljude — naći ću se među onima koji su u zemlji počinka.
12 Stan je moj odnesen+ i uklonjen od mene kao šator pastirski.
Poput tkalca smotao sam život svoj,
odrezan sam+ od niti osnove.
Od zore do noći ti me nevolji predaješ.+
14 Kao čiopa, kao bulbul, ja cvrkućem,+
gučem kao golubica.+
Umorile su se oči moje gledajući u visinu.+
Govorim: ‘Jehova, u nevolji sam. Zauzmi se za mene!’+
15 Što da kažem i što će mi on reći?+
Što je rekao, to je i učinio.+
Ponizno ću hoditi sve godine svoje s gorčinom u duši.+
16 Jehova, zbog dobrote tvoje ljudi žive; kao i svi, zbog nje i ja dišem.*+
Ti ćeš me izliječiti i sačuvati na životu.+
17 Evo, umjesto mira imam gorčinu, samu gorčinu.+
Tebi je omiljela duša moja i sačuvao si je da u jami ne nestane.+
Jer za leđa si bacio sve grijehe moje.+
18 Jer neće te grob* slaviti,+ neće te smrt hvaliti.+
Oni koji u jamu odu ne uzdaju se više u vjernost tvoju.+
19 Živi čovjek, samo živi čovjek može te slaviti,+
kao ja danas.+
Otac može poučiti+ sinove svoje o vjernosti tvojoj.
20 Dođi, Jehova, spasi me,+ i mi ćemo ti na glazbalima žičanim svirati skladbe moje odabrane+
sve dane života svojega u domu tvojemu, Jehova!”+
21 A Izaija je rekao: “Neka donesu oblog od suhih smokava i stave ga na čir,+ da ozdravi!”+ 22 U međuvremenu, Ezekija je upitao: “Što je znak da ću otići u dom Jehovin?”+