Otkrivenje

16 I začuo sam jak glas+ iz svetišta kako govori sedmorici anđela: “Idite i izlijte sedam posuda gnjeva+ Božjega na zemlju!”

2 I prvi+ je otišao i izlio svoju posudu na zemlju.+ I pojavio se bolan i poguban čir+ na ljudima koji su imali žig zvijeri+ i koji su se klanjali* liku njezinu.+

3 Drugi+ je izlio svoju posudu na more.+ I ono se pretvorilo u krv,+ kao što je krv u mrtvaca, te je izginula svaka živa duša, sve što je bilo u moru.+

4 Treći+ je izlio svoju posudu na rijeke+ i izvore voda. I oni su se pretvorili u krv.+ 5 I čuo sam anđela koji ima vlast nad vodama kako govori: “Pravedan si, ti koji jesi i koji si bio,+ Bože vjerni,+ jer si tako dosudio.+ 6 Jer prolili su krv svetih slugu tvojih i proroka,+ te si im dao da piju krv.+ To su i zaslužili.”+ 7 I začuo sam žrtvenik kako govori: “Da, Jehova Bože, Svemogući,+ pouzdane su i pravedne presude tvoje.”+

8 Četvrti+ je izlio svoju posudu na sunce. I suncu je dano da prži+ ljude vatrom. 9 I velika je vrućina pržila ljude, ali oni su hulili ime+ Boga, koji ima vlast+ nad tim nevoljama, i nisu se pokajali kako bi mu dali slavu.+

10 Peti je izlio svoju posudu na prijestolje zvijeri.+ I njezino je kraljevstvo potamnjelo.+ I ljudi su grizli jezike od boli, 11 ali su hulili+ Boga nebeskog zbog bolova i čireva svojih, i nisu se pokajali za djela svoja.

12 Šesti+ je izlio svoju posudu na veliku rijeku Eufrat.+ I voda joj je presahnula+ da se pripremi put za kraljeve+ s istoka sunčeva.

13 I vidio sam kako tri nečiste nadahnute izjave+ što su izgledale kao žabe+ izlaze iz usta zmaja+ i iz usta zvijeri+ i iz usta lažnog proroka.+ 14 To su izjave nadahnute+ od demonâ koje čine čuda+ i odlaze kraljevima+ svega svijeta,*+ da ih skupe za rat+ koji će se zbiti na veliki dan+ Boga Svemogućega.+

15 “Evo, dolazim kao lopov!+ Sretan je onaj tko bdije+ i čuva haljine svoje, da ne bi hodao gol i da se ne bi vidjela sramota njegova.”+

16 I skupili su ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.*+

17 Sedmi je izlio svoju posudu na zrak.+ Nato je jak glas+ izašao iz svetišta, od prijestolja, govoreći: “Izvršeno je!” 18 I nastale su munje i glasovi i gromovi i zbio se jak potres+ kakvog nije bilo otkako je ljudi na zemlji+ — tako je silan bio taj potres,+ tako jak. 19 I veliki se grad+ raspao na tri dijela i gradovi narodâ srušili su se. I sjetio se Bog Babilona Velikog,+ da ga napoji čašom vina gnjevne srdžbe svoje.+ 20 I svi su otoci nestali i gore su iščeznule.+ 21 I velika tuča,+ teška oko jednog talenta,* spustila se s neba na ljude. I ljudi su hulili+ Boga zbog zla koje je nanijela tuča,+ jer je to zlo bilo vrlo veliko.