Postanak
28 Stoga je Izak pozvao Jakova, blagoslovio ga i zapovjedio mu: “Nemoj uzeti ženu od kćeri kanaanskih.+ 2 Ustani, pođi u Padan-Aram u kuću Betuela, oca majke svoje, i odande uzmi sebi ženu od kćeri Labana, brata majke svoje!+ 3 A Bog će te Svemogući blagosloviti, učiniti te plodnim i umnožiti, tako da od tebe postane velik narod.+ 4 I dat će ti blagoslov Abrahamov,+ tebi i potomstvu tvojemu s tobom,+ da zaposjedneš zemlju u kojoj si došljak,+ a koju je Bog dao Abrahamu.”+
5 Tako je Izak otpremio Jakova, i on je krenuo u Padan-Aram Labanu, sinu Betuela Sirijca,+ bratu Rebeke,+ majke Jakova i Ezava.+
6 A Ezav je vidio da je Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Padan-Aram da odande uzme sebi ženu i da mu je, kad ga je blagoslovio, zapovjedio: “Nemoj uzeti ženu od kćeri kanaanskih”,+ 7 te da je Jakov poslušao oca svojega i majku svoju i krenuo u Padan-Aram.+ 8 Tada je shvatio da kćeri kanaanske nisu po volji ocu njegovu Izaku.+ 9 Zato je Ezav otišao Jišmaelu* te je, pored žena koje je već imao,+ uzeo sebi za ženu i Mahalatu, kćer Abrahamova sina Jišmaela, sestru Nebajotovu.
10 Jakov je, pak, otišao iz Beer-Šebe i krenuo u Haran.+ 11 Naišavši na jedno mjesto, odlučio je tu prenoćiti jer je sunce već zašlo. Tako je uzeo jedan kamen s onoga mjesta, stavio ga sebi pod glavu i na tom je mjestu legao.+ 12 Uto je usnio san:+ Na zemlji su stajale ljestve što su vrhom dopirale do neba, i anđeli Božji po njima su se penjali i spuštali.+ 13 A nad njima je stajao Jehova, koji je rekao:+
“Ja sam Jehova, Bog oca tvojega Abrahama i Bog Izakov.+ Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i potomstvu tvojemu.+ 14 Potomstva će tvojega biti kao praha na zemlji,+ i raširit ćeš se na zapad, istok, sjever i jug.+ Preko tebe i preko potomstva tvojega blagoslovit će se svi narodi na zemlji.+ 15 Evo, ja sam s tobom i čuvat ću te cijelim putem kojim ideš i vratit ću te u ovu zemlju,+ jer te neću ostaviti dok ne učinim sve što sam ti kazao.”+
16 Uto se Jakov probudio iz sna i rekao: “Zaista je Jehova na ovome mjestu, a ja to nisam znao.” 17 Sav prestrašen, kazao je:+ “Kako je zastrašujuće ovo mjesto!+ To nije ništa drugo nego dom Božji,+ a ovo su vrata nebeska.” 18 Tako je Jakov ustao rano ujutro i uzeo kamen koji mu je bio pod glavom, uspravio ga kao stup i po vrhu mu izlio ulje.+ 19 A onome je mjestu dao ime Betel,+ a prije je tome gradu ime bilo Luz.+
20 I Jakov se zavjetovao+: “Ako Bog ostane sa mnom i sačuva me na ovome putu kojim idem i ako mi da kruha da jedem i odjeću da se odjenem,+ 21 i ako se sretno vratim u kuću oca svojega, tada će Jehova dokazati da je Bog moj.+ 22 A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit će dom Božji,+ i od svega što mi budeš davao desetinu ću davati tebi.”+