Jeremija

34 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove, kada su se Nebukadnezar, kralj babilonski,+ i sva vojska njegova+ i sva kraljevstva zemaljska koja su bila pod vlašću njegovom+ i svi narodi borili protiv Jeruzalema i protiv svih gradova oko njega:+

2 “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Idi i reci Sidkiji, kralju Judinu,+ ovo mu reci: “Ovako kaže Jehova: ‘Evo, predat ću grad ovaj u ruke kralju babilonskom,+ i on će ga spaliti vatrom.+ 3 A ti nećeš umaknuti ruci njegovoj, nego ćeš biti uhvaćen i predan u ruke njegove.+ Oči u oči gledat ćeš kralja babilonskoga+ i on će govoriti s tobom licem u lice, i otići ćeš u Babilon.’ 4 Ali čuj riječ Jehovinu, Sidkija, kralju Judin:+ ‘Ovako za tebe kaže Jehova: “Nećeš poginuti od mača. 5 U miru ćeš umrijeti.+ I kao što su palili tvari mirisne u čast ocima tvojim, kraljevima nekadašnjim koji su prije tebe bili,+ tako će i tebi u čast paliti tvari mirisne+ i naricat će za tobom:+ ‘Jao, gospodaru!’+ jer ja sam tako rekao, kaže Jehova.”’”’”

6 I prorok Jeremija rekao je Sidkiji, kralju Judinu, sve te riječi+ u Jeruzalemu, 7 kad se vojska kralja babilonskoga borila protiv Jeruzalema i protiv svih gradova Judinih koji su bili preostali+ — protiv Lakiša+ i protiv Azeke.+ Jer još su samo ti utvrđeni gradovi+ bili preostali od gradova Judinih.+

8 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove, nakon što je kralj Sidkija sklopio savez sa svim narodom u Jeruzalemu da im proglasi slobodu,+ 9 da svatko oslobodi slugu svojega i sluškinju svoju, Hebreja+ i Hebrejku, da im više ne budu sluge drugi Hebreji,* koji su braća njihova.+ 10 I poslušali su svi knezovi+ i sav narod koji je ušao u taj savez, te su oslobodili svaki slugu svojega i sluškinju svoju, da im više ne budu sluge. Poslušali su i otpustili ih.+ 11 A poslije su se predomislili+ i opet uzeli sluge i sluškinje koje su bili oslobodili te su ih prisilili da im budu sluge i sluškinje.+ 12 Tada je riječ Jehovina došla Jeremiji. Jehova mu je rekao:

13 “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Ja sam sklopio savez s ocima vašim+ u dan kad sam ih izveo iz zemlje egipatske,+ iz doma gdje su bili sluge,+ govoreći: 14 “Kad se navrši sedam godina, neka svatko od vas otpusti brata svojega,+ Hebreja,+ koji mu se prodao+ i koji mu je služio šest godina! Otpustite ga da slobodan ode od vas!” Ali oci me vaši nisu slušali, niti su prignuli uho svoje.+ 15 A vi ste se sad obratili i učinili ste što je pravo u očima mojim proglasivši slobodu svaki bližnjemu svojemu i sklopili ste savez preda mnom+ u domu koji nosi ime moje.+ 16 A zatim ste se predomislili+ i oskvrnuli ime moje+ jer je svatko opet uzeo slugu svojega i sluškinju svoju, koje ste bili otpustili da slobodno idu kamo im duša želi, i prisilili ste ih da vam budu sluge i sluškinje.’+

17 Zato ovako kaže Jehova: ‘Niste me poslušali da proglasite slobodu+ svaki bratu svojemu i bližnjemu svojemu. Evo, ja ću vama proglasiti slobodu’,+ kaže Jehova, ‘tako da vas predam maču,+ pošasti+ i gladi,+ i učinit ću da budete jezovit prizor svim kraljevstvima zemaljskim.+ 18 A ljude koji su prestupili savez moj,+ jer nisu izvršili riječi saveza koji su sa mnom sklopili tako što su tele rasjekli nadvoje+ te prošli između polovica+ 19 — knezove Judine i knezove jeruzalemske,+ dvorane i svećenike i sav narod,* sve koji su prošli između polovica teleta — 20 predat ću u ruke neprijateljima njihovim i u ruke onima koji traže dušu njihovu,+ i mrtva tijela njihova bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.+ 21 Sidkiju, kralja Judina,+ i knezove njegove predat ću u ruke neprijateljima njihovim i u ruke onima koji traže dušu njihovu i u ruke vojsci kralja babilonskoga+ koja se od vas povlači.’+

22 ‘Evo, dat ću zapovijed’, kaže Jehova, ‘i vratit ću ih na grad ovaj,+ i oni će se boriti protiv njega te će ga osvojiti i spaliti vatrom.+ A gradove Judine pretvorit ću u pustoš nenastanjenu.’”+