1. Kraljevima
21 A poslije toga dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao je vinograd u Jizreelu,+ kraj palače Ahaba, kralja samarijskog. 2 I Ahab je rekao Nabotu: “Daj+ mi svoj vinograd+ da mi služi kao povrtnjak,+ jer je blizu kuće moje, a ja ću ti za njega dati bolji vinograd! Ili ako ti je draže, platit ću ti ga u novcu.” 3 Ali Nabot je odgovorio Ahabu: “Ne mogu ti dati nasljedstvo praotaca svojih+ jer znam da bi to u Jehovinim očima bilo neispravno.”+ 4 Tako se Ahab vratio kući oneraspoložen i potišten zbog odgovora koji mu je dao Nabot Jizreelac, rekavši mu: “Neću ti dati nasljedstvo praotaca svojih.” Legao je na postelju svoju, okrenuo lice svoje+ i ništa nije htio jesti.
5 A Izebela,+ žena njegova, došla je k njemu i upitala ga: “Zašto si žalostan*+ i nećeš jesti?” 6 A on joj je odgovorio: “Zato što sam razgovarao s Nabotom Jizreelcem i rekao mu: ‘Daj mi vinograd svoj za novac! Ili ako ti je draže, dat ću ti za njega drugi vinograd.’ Ali on je rekao: ‘Neću ti dati vinograda svojega!’”+ 7 Tada mu je Izebela, žena njegova, rekla: “Zar nisi ti kralj nad Izraelom?+ Ustani, jedi i neka bude veselo srce tvoje! Ja ću ti dati vinograd Nabota Jizreelca.”+ 8 Potom je napisala pisma+ u ime Ahabovo i zapečatila ih pečatom+ njegovim. Pisma je poslala starješinama+ i dostojanstvenicima što su živjeli s Nabotom u istom gradu. 9 A u pismima je napisala ovako:+ “Oglasite post i posjednite Nabota na čelo naroda. 10 Nasuprot njemu posjednite dva+ nevaljala čovjeka+ koji će svjedočiti protiv njega,+ govoreći: ‘Prokleo si Boga i kralja!’+ Tada ga izvedite van i kamenujte ga da pogine.”+
11 I ljudi iz grada njegova, starješine i dostojanstvenici koji su živjeli u gradu njegovu, učinili su kako im je poručila Izebela i kako je pisalo u pismima koja im je poslala.+ 12 Oglasili su post+ i posjeli Nabota na čelo naroda. 13 Potom su došla dva nevaljala čovjeka i sjela nasuprot njemu. I ti su nevaljali ljudi pred narodom svjedočili protiv njega, protiv Nabota, govoreći: “Nabot je prokleo Boga i kralja!”+ Zatim su ga izveli izvan grada i zasuli kamenjem, tako da je poginuo.+ 14 Tada su poručili Izebeli: “Nabot je kamenovan i mrtav je.”+
15 Kad je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je mrtav, rekla je Ahabu: “Ustani i uzmi u posjed vinograd Nabota Jizreelca,+ koji ti nije htio dati za novac, jer Nabot više nije živ nego je mrtav!” 16 Kad je Ahab čuo da je Nabot mrtav, odmah je ustao i otišao u vinograd Nabota Jizreelca da ga uzme u posjed.+
17 A riječ Jehovina+ došla je Iliji+ Tišbijcu: 18 “Ustani i pođi u susret Ahabu, kralju izraelskom, koji je u Samariji!+ Eno ga u vinogradu Nabotovom! Otišao je onamo da ga uzme sebi u posjed. 19 I reci mu: ‘Ovako kaže Jehova: “Jesi li ubio+ i oteo posjed?”’+ I još mu reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Na mjestu+ gdje su psi lizali krv Nabotovu, psi će lizati i tvoju krv!”’”+
20 A Ahab je rekao Iliji: “Jesi li me pronašao, neprijatelju moj?”+ A ovaj je odgovorio: “Pronašao sam te! ‘Zato što si se prodao čineći što je zlo u očima Jehovinim,+ 21 ja ću ti, evo, nanijeti nevolju.+ Pomest ću te+ i istrijebit ću u domu Ahabovu sve što je muško,*+ čak i one najmanje i bezvrijedne u Izraelu. 22 Učinit ću s domom tvojim kao s domom Jeroboama,+ sina Nebatova, i kao s domom Baše,+ sina Ahijina, zbog uvreda vaših kojima ste me vrijeđali i Izraela naveli na grijeh.’+ 23 I za Izebelu ovako kaže Jehova: ‘Psi će proždrijeti Izebelu na polju jizreelskom!+ 24 Tko god iz doma Ahabova umre u gradu, pojest će ga psi, a tko god umre u polju, pojest će ga ptice nebeske!+ 25 Nikada se nitko nije prodao tako kao Ahab+ da čini što je zlo u očima Jehovinim, jer ga je na to navodila+ Izebela,+ žena njegova. 26 Činio je gadna djela, povodeći se za idolima odvratnim,*+ kao što su činili Amorejci, koje je Jehova otjerao pred sinovima Izraelovim.’”+
27 Kad je Ahab čuo te riječi, razderao je haljine svoje i stavio kostrijet+ na tijelo svoje. Postio je, spavao u kostrijeti i hodao potišteno.+ 28 I riječ Jehovina došla je Iliji Tišbijcu: 29 “Jesi li vidio kako se Ahab ponizio preda mnom?+ Zato što se ponizio preda mnom, neću nanijeti onu nevolju za života njegova.+ U vrijeme sina njegova nanijet ću nevolju domu njegovu.”+