Izaija
33 Teško tebi koji pustošiš, a tebe ne pustoše, i koji izdaju činiš, a tebi se izdaja ne čini!+ Čim prestaneš pustošiti, ti ćeš biti opustošen.+ Čim prestaneš izdaju činiti, tebe će drugi izdati.+
2 Jehova, smiluj nam se!+ U tebe se uzdamo.*+ Budi mišica+ naša svako jutro,+ spasenje naše u vrijeme nevolje!+ 3 Kad se komešanje začuje, narodi bježe.+ Kad ustaneš, narodi se rasprše.+ 4 Kao što žohari plijen+ svoj kupe, tako će se vaš plijen pokupiti, kao što jato skakavaca navali na čovjeka, tako će se navaliti na njega.+ 5 Jehova će se uzvisiti,+ jer on prebiva u visini.+ Ispunit će Sion pravdom i pravednošću.+ 6 Pouzdanje u vremena tvoja pokazat će se bogatstvom spasenja tvojega+ — mudrost i znanje,+ i strah Jehovin,+ što je pravo blago za onoga tko to ima.
7 Gle, junaci njihovi viču na ulici, glasnici mira+ plaču gorko. 8 Ceste su opustjele,+ s puteva je nestalo putnika.+ On je raskinuo savez,+ prezire gradove,+ nema obzira prema čovjeku smrtnome.+ 9 Zemlja tuguje i vene.+ Libanon je posramljen+ i suši se. Šaron+ je poput pustinje, Bašan i Karmel stresaju lišće svoje.+
10 “Sada ću ustati”,+ kaže Jehova, “sada ću se uzvisiti,+ sada ću se podignuti.+ 11 Vi ste začeli travu suhu,+ rodit ćete strnjiku. Buntovnost* vaša proždrijet će vas kao vatra.+ 12 Narodima će biti kao da su u vapno spaljeni. Kao trnje posječeno, gorjet će u vatri.+ 13 Čujte, vi koji ste daleko, što ću učiniti!+ Vi koji ste blizu, spoznajte moć moju!+ 14 Na Sionu strahuju grešnici,+ drhtanje obuzima otpadnike,+ pa govore: ‘Tko će od nas opstati pred vatrom koja proždire?+ Tko će od nas opstati pred plamenovima vječnim?’+
15 Onaj koji uvijek postupa* pravedno+ i govori što je pravo,+ koji odbija nepravedni dobitak od prijevare,+ koji otresa ruke svoje da ne prime mita,+ koji zatvara uši svoje da ne sluša o krvoproliću, koji zatvara oči svoje da ne gleda zlo,+ 16 on će prebivati na visinama,+ njegova sigurna utvrda gorska bit će na mjestu stjenovitom i nepristupačnom.+ Kruh će mu se njegov davati,+ vode mu neće nedostajati.”+
17 Oči tvoje gledat će kralja u ljepoti njegovoj,+ vidjet će zemlju daleku.+ 18 Srce će tvoje o strahoti potiho govoriti:+ “Gdje je popisivač? Gdje je onaj što danak predaje?+ Gdje je onaj što kule broji?”+ 19 Nećeš više vidjeti naroda drskoga, naroda koji govori jezikom nerazumljivim, jezikom mucavim koji ne razumiješ.+ 20 Gledaj Sion,+ grad blagdana naših!+ Oči tvoje vidjet će Jeruzalem, prebivalište sigurno, šator koji nitko neće raspremiti.+ Nikad se klinovi njegovi neće izvaditi, nijedno uže njegovo neće se prekinuti.+ 21 Jer na tom će nas mjestu štititi Jehova, Bog Veliki,+ poput rijeka+ i vodenih prokopa širokih. Po njima neće neprijateljske lađe* ploviti niti će kakav brod silni prolaziti. 22 Jer Jehova je Sudac+ naš, Jehova je Zakonodavac+ naš, Jehova je Kralj+ naš — on će nas spasiti.+
23 Užad će neprijateljska popustiti, pa neće jarbol svoj moći uspravno držati niti jedro razapeti.
Tada će se mnogo plijena razdijeliti. Hromi će velik plijen uzeti.+ 24 I nitko od stanovnika neće reći: “Bolestan sam.”+ Narodu što živi ondje oprostit će se prijestup njegov.+