Postanak
8 Potom se Bog sjetio+ Noe, svih divljih životinja i sve stoke što je bila s njim u arki,+ pa je pustio da zapuše vjetar nad zemljom, tako da su se vode počele povlačiti.+ 2 I zatvorili su se izvori bezdana vodenog*+ i ustave+ nebeske, i pljusak je s neba prestao. 3 I vode su počele otjecati sa zemlje, postupno se povlačeći. I nakon sto i pedeset dana vode su opale.+ 4 A sedmoga mjeseca,* sedamnaestoga dana u mjesecu, arka+ se zaustavila na brdima Ararata.+ 5 I vode su postupno opadale do desetoga mjeseca.* A desetoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, pokazali su se planinski vrhovi.+
6 Tako je nakon četrdeset dana Noa otvorio prozor+ arke koji je bio načinio. 7 Zatim je poslao gavrana,+ a on je samo odlijetao i dolijetao dok se vode sa zemlje nisu isušile.
8 Potom je poslao golubicu+ da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje. 9 Ali golubica nije našla mjesto gdje bi stala nogom svojom, pa se vratila k njemu u arku, jer su vode još uvijek pokrivale cijelu površinu zemlje.+ I on je pružio ruku, uzeo je i unio k sebi u arku. 10 Onda je čekao još sedam dana, pa je opet pustio golubicu iz arke. 11 Predvečer mu se golubica vratila, i gle, u kljunu je imala svjež maslinov list.+ Tako je Noa doznao da su se vode povukle sa zemlje.+ 12 Nakon što je čekao još sedam dana, opet je pustio golubicu, a ona mu se više nije vratila.+
13 A do prvoga dana prvoga mjeseca* šest stotina i prve godine+ otekle su vode sa zemlje. Noa je tada otkrio krov arke i pogledao, i gle, površina zemlje se osušila.+ 14 I drugoga mjeseca, dvadeset i sedmoga dana u mjesecu, zemlja je bila posve suha.+
15 Tada je Bog rekao Noi: 16 “Izađi iz arke, ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom.+ 17 Sve vrste životinja što su s tobom, svako stvorenje:+ leteća stvorenja,+ stoku+ i sve druge životinje što se miču po zemlji+ izvedi sa sobom da vrve zemljom, da se plode i množe na zemlji.”+
18 Tada je Noa izašao, a s njim i sinovi njegovi,+ žena njegova i žene sinova njegovih. 19 Sva stvorenja, sve životinje što se miču i sva leteća stvorenja, sve što se miče po zemlji izašlo je iz arke po vrstama svojim.+ 20 Potom je Noa sagradio žrtvenik+ Jehovi, i uzeo je od svih čistih životinja+ i od svih čistih letećih stvorenja,+ i na žrtveniku je prinio žrtve paljenice.+ 21 I Jehova je omirisao umirujući miris.+ Stoga je Jehova rekao u srcu+ svojemu: “Nikad više neću zemlju prokleti+ zbog čovjeka, zbog toga što je srce čovječje sklono zlu od mladosti njegove,+ niti ću ikad više udariti sve živo kao što sam to sada učinio.+ 22 Za sve dane, dok bude zemlje, neće nestati sjetve ni žetve, hladnoće ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.”+