1. Korinćanima

13 Kad bih govorio jezike+ ljudske i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili činela što zveči.+ 2 Kad bih imao dar proricanja+ i kad bih znao sve svete tajne+ i imao sve znanje+ i kad bih imao svu vjeru, tako da bih mogao i gore premještati,+ a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.+ 3 I kad bih razdao sav svoj imetak kako bih nahranio druge+ i kad bih na smrt predao tijelo svoje,+ da bih se hvalio, a ljubavi ne bih imao,+ ništa mi ne bi koristilo.

4 Ljubav*+ je dugotrpljiva+ i dobrostiva.+ Ljubav nije zavidna,*+ ne hvali se,+ ne uzvisuje se,+ 5 ne ponaša se nedolično,+ ne gleda svoju korist,+ nije razdražljiva,+ ne pamti zlo.+ 6 Ne raduje se nepravdi,+ a raduje se istini.+ 7 Sve podnosi,+ sve vjeruje,+ svemu se nada,+ sve trpi.+

8 Ljubav nikada ne prestaje.*+ A darovi proricanja će nestati, jezici će prestati, znanje će nestati.+ 9 Jer naše je znanje djelomično+ i naše je proricanje djelomično.+ 10 A kada dođe ono koje je potpuno,+ nestat će ono koje je djelomično. 11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao kao dijete, rasuđivao kao dijete. A kad sam postao čovjek,+ odbacio sam ono što je djetinje. 12 Jer sada vidimo odraz u ogledalu koje ne daje jasnu sliku,*+ a tada ćemo vidjeti licem u lice.+ Sada je moje znanje djelomično, a tada će moje znanje biti potpuno,* kao što je potpuno Božje znanje o meni.+ 13 A sada ostaje ovo troje: vjera, nada i ljubav. Ali najveća je od njih ljubav.+