Postanak
31 Poslije nekog vremena čuo je da sinovi Labanovi govore: “Jakov je uzeo sve što je otac naš imao, i od onoga što je pripadalo ocu našemu nagomilao je sve ovo bogatstvo.”+ 2 A i na Labanovu licu Jakov je vidio da on nije prema njemu kao prije.+ 3 Tada je Jehova rekao Jakovu: “Vrati se u zemlju otaca svojih, k rodu svojemu+ i ja ću biti s tobom!”+ 4 Tada je Jakov poslao po Rahelu i Leu da dođu u polje k stadu njegovu 5 i rekao im:
“Vidim na licu oca vašega da više nije prema meni kao prije.+ Ali je Bog oca mojega sa mnom.+ 6 A i vi dobro znate da sam služio ocu vašemu koliko sam god mogao.+ 7 A vaš me otac varao i mijenjao mi plaću deset puta, ali Bog mu nije dopustio da mi nanese štetu.+ 8 Kad bi rekao: ‘Pjegave će ti biti plaća’, cijelo je stado rađalo pjegave mlade, a kad bi rekao: ‘Prugaste će ti biti plaća’, cijelo je stado rađalo prugaste mlade.+ 9 Tako je Bog uzimao stoku od oca vašega i davao je meni.+ 10 Jednom prilikom, kad se stoka tjerala, podigao sam oči i vidio u snu+ da su jarci što su skakali na ženke bili prugasti, pjegavi i šareni.+ 11 Tada mi je anđeo pravoga Boga rekao u snu: ‘Jakove!’ A ja sam se odazvao: ‘Evo me!’+ 12 A on je nastavio: ‘Podigni, molim te, oči svoje i pogledaj da su svi jarci što skaču na ženke prugasti, pjegavi i šareni, jer vidio sam sve što ti Laban čini!+ 13 Ja sam pravi Bog Betela,+ gdje si uljem pomazao stup+ i gdje si mi učinio zavjet.+ Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u zemlju u kojoj si rođen!’”+
14 A Rahela i Lea odgovorile su mu: “Zar još imamo udio u nasljedstvu u kući oca svojega?+ 15 Ne smatra li nas tuđinkama kad nas je prodao, pa jede novac što ga je dobio za nas?+ 16 Jer sve bogatstvo koje je Bog uzeo ocu našemu pripada nama i djeci našoj.+ Zato sada učini sve što ti je Bog rekao!”+
17 I Jakov je ustao i posjeo djecu svoju i žene svoje na deve,+ 18 i poveo je svu stoku svoju, sva dobra koja je stekao,+ stoku što ju je stekao u Padan-Aramu, te je krenuo k ocu svojemu Izaku u zemlju Kanaan.+
19 A Laban je otišao da striže ovce svoje. Dotle je Rahela ukrala kućne idole+ koji su pripadali ocu njezinu. 20 Tako je Jakov nadmudrio Labana Sirijca, jer mu je tajio da će bježati. 21 I pobjegao je i prešao Rijeku*+ sa svime što je imao. Zatim se uputio prema brdima gileadskim.+ 22 Kasnije, trećega dana, javili su Labanu da je Jakov pobjegao. 23 A on je uzeo sa sobom braću svoju te je krenuo u potjeru+ za njim, prešavši udaljenost od sedam dana hoda, i dostigao ga je u brdima gileadskim. 24 Ali Bog je došao Labanu Sirijcu+ noću u snu+ i rekao mu: “Pazi da s Jakovom ne govoriš ni dobro ni zlo!”+
25 I Laban je stigao Jakova. Jakov je bio razapeo šator svoj u brdima gileadskim, a i Laban je ondje postavio tabor za braću svoju. 26 Tada je Laban rekao Jakovu: “Što si to učinio? Zašto si me prevario i odveo mi kćeri kao zarobljenice uzete mačem?+ 27 Zašto si potajno pobjegao i prevario me ne rekavši mi ništa? Otpratio bih te s veseljem i pjesmama,+ uz def i harfu.+ 28 Nisi mi dao priliku ni da izljubim unuke svoje i kćeri svoje.+ Doista si ludo postupio. 29 Moja je ruka dovoljno jaka da vam naudim,+ ali Bog oca vašega rekao mi je noćas: ‘Pazi da s Jakovom ne govoriš ni dobro ni zlo!’+ 30 Ali sada kad si već otišao jer si silno čeznuo za domom oca svojega, zašto si ukrao bogove moje?”+
31 Jakov je odgovorio Labanu: “Bojao sam se,+ pa sam rekao sam sebi: ‘Mogao bi mi oteti kćeri svoje.’ 32 A kod koga nađeš bogove svoje, taj neka više ne živi.+ Pred braćom našom pretraži sve što imam kod sebe, pa ih uzmi sebi.”+ Jakov naime nije znao da ih je Rahela ukrala.+ 33 Tako je Laban ušao u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator obje robinje,+ ali nije ih našao. Na koncu je izašao iz šatora Leina i ušao u šator Rahelin. 34 A Rahela je uzela kućne idole, stavila ih u košaru u kakvoj su žene jahale na devama i sjela je na njih. I Laban je pretražio cijeli šator, ali ih nije našao. 35 Tada je ona rekla ocu: “Neka ne sijevne gnjev u očima gospodara mojega+ što ne mogu ustati pred tobom, jer imam ono što je uobičajeno kod žena!”+ I tako je on dalje pažljivo pretraživao, ali nije našao kućne idole.+
36 Tada se Jakov razgnjevio+ te se počeo svađati s Labanom. Ovako je rekao Labanu: “Kakav je prijestup moj,+ koji je grijeh moj da me tako žestoko progoniš?+ 37 Sad kad si pretražio sve moje stvari, koju si stvar našao iz kuće svoje?+ Stavi je ovdje pred moju i svoju braću,+ pa neka oni prosude između nas dvojice.+ 38 Ovih dvadeset godina bio sam kod tebe. Ovce tvoje i koze tvoje nisu pobacivale+ niti sam ikada jeo ovnove iz stada tvojega. 39 Rastrganu životinju nisam ti donosio.+ Sam bih nadoknađivao taj gubitak. Iz moje si ruke tražio što je bilo ukradeno danju ili noću.+ 40 Danju me ubijala vrućina, a noću hladnoća, i san mi je bježao s očiju.+ 41 U kući sam tvojoj proveo dvadeset godina. Služio sam ti četrnaest godina za dvije kćeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, a plaću si mi mijenjao deset puta.+ 42 Da Bog oca mojega+ — Bog Abrahamov i Strah Izakov+ — nije bio sa mnom, ti bi me sada otpustio praznih ruku. Ali Bog je vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa te noćas ukorio.”+
43 Nato je Laban odgovorio Jakovu: “Ove su kćeri moje kćeri, ova su djeca moja djeca, ova su stada moja stada, i sve što gledaš pripada meni i kćerima mojim. Pa što bih danas učinio njima ili djeci koju su rodile? 44 Hajde da sada sklopimo savez,+ ja i ti, da bude svjedok između mene i tebe.”+ 45 Nato je Jakov uzeo kamen i uspravio ga kao stup.+ 46 Tada je Jakov rekao braći svojoj: “Skupite kamenja!” I oni su nakupili kamenja i načinili gomilu.+ Zatim su jeli na toj gomili. 47 I Laban ju je nazvao Jegar-Sahaduta,* a Jakov ju je nazvao Galed.*
48 Potom je Laban rekao: “Ova je gomila danas svjedok između mene i tebe.” Zato ju je nazvao Galed,+ 49 ali i Stražarska kula, jer je rekao: “Neka Jehova bude stražar između mene i tebe kad jedan drugoga ne budemo vidjeli!+ 50 Ako budeš loše postupao s kćerima mojim+ i ako uzmeš druge žene uz kćeri moje, makar nijedan čovjek nije s nama, evo, Bog je svjedok između mene i tebe.”+ 51 Potom je Laban Jakovu dodao: “Tu je ova gomila i tu je stup koji sam podigao između sebe i tebe. 52 Ova je gomila svjedok i ovaj je stup svjedočanstvo+ da neću prijeći ovu gomilu da bih išao na tebe i da ti nećeš prijeći ovu gomilu i ovaj stup da bi išao na mene u zloj namjeri.+ 53 Neka bog* Abrahamov+ i bog Nahorov,+ bog* oca njihova, sudi* između nas.” A Jakov se zakleo Strahom oca svojega Izaka.+
54 Potom je Jakov prinio žrtvu na gori i pozvao braću svoju da jedu.+ Tako su jeli i proveli noć na gori. 55 A Laban je ustao rano ujutro, izljubio+ djecu svoju i kćeri svoje i blagoslovio ih.+ Potom je Laban krenuo natrag u mjesto svoje.+