34 Elihu je nastavio i rekao:
2 “Slušajte riječi moje, ljudi mudri,
priklonite uho k meni, ljudi umni!
3 Jer uho ispituje riječi+
kao što nepce kuša jelo.+
4 Uvjerimo se sami što je pravo,
saznajmo zajedno što je dobro.
5 Jer Job je rekao: ‘Ja sam pravedan,+
ali Bog mi je pravdu uskratio.+
6 Zar ću lagati o pravdi koja mi pripada?
Neizlječiva je bolna rana moja, iako prijestupa nemam.’+
7 Ima li čovjeka kao što je Job,+
koji porugu pije kao vodu?+
8 Na putu je da se zlotvorima pridruži
i da sa zlikovcima hodi.+
9 Jer rekao je: ‘Nema čovjek koristi+
od toga što ljubi Boga.’
10 Stoga me poslušajte, ljudi srca razborita!+
Daleko od toga da bi pravi Bog zlo činio,+
da bi Svemogući nepravedno postupao!+
11 Jer čovjeku zemaljskom on plaća po djelima njegovim,+
daje čovjeku po vladanju njegovu.
12 Doista, Bog zlo ne čini,+
Svemogući ne izvrće pravdu.+
13 Tko je njemu zemlju povjerio?
Tko mu je cijeli svijet predao?
14 Ako pažnju obrati na koga
i ako k sebi pribere duh njegov i dah njegov,+
15 izdahnut će svako tijelo,
i čovjek zemaljski u prah će se vratiti.+
16 Zato, ako si razborit, poslušaj ovo,
prikloni uho glasu riječi mojih!
17 Doista, zar će vladati onaj tko pravdu mrzi?+
Ako je moćnik pravedan, zar ćeš ga zlim proglasiti?+
18 Zar će tko reći kralju: ‘Nitkove’?
Ili dostojanstvenicima: ‘Zlikovci’?+
19 Bog nije pristran prema knezovima
i ne pridaje veću važnost dostojanstveniku nego siromahu,+
jer svi su oni djelo ruku njegovih.+
20 U tren umiru,+ usred noći.+
Ljudi uzdrhte i ginu,
moćni ljudi odlaze, a da ih se ljudska ruka nije dotakla.+
21 Jer oči su njegove na puteve čovjekove upravljene,+
sve korake njegove on vidi.
22 Nema mraka ni tame guste
gdje bi se zlotvori mogli sakriti.+
23 Jer Bog ne treba određivati vrijeme
da čovjek pred njega na sud dođe.
24 Bez istrage on satire moćne+
i druge podiže na mjesto njihovo.+
25 On, dakle, zna djela njihova+
i obara ih noću, te bivaju zgaženi.+
26 Kao zlotvore on ih udara
na mjestu gdje ih drugi vidjeti mogu,+
27 jer su odstupili od njega+
i ne mare ni za koji put njegov,+
28 pa zbog njih vika siromahova do njega stiže,
te on sluša viku onih koji su u nevolji.+
29 Kad on olakšanje donese, tko ga može osuditi?
Kad okrene lice svoje,+ tko ga može vidjeti?
Okrene li ga od naroda cijelog+ ili od čovjeka jednog, isto je.
30 Sve to Bog čini da ne bi čovjek otpadnik vladao+
i da ne bude zamki+ narodu.
31 Jer, zar će tko reći Bogu:
‘Trpim, iako ne činim zlo.+
32 Pouči me o onome što sam ne vidim!
Ako sam nepravdu kakvu učinio,
neću je opet učiniti.’+
33 Hoće li ti Bog za sve to odštetu dati kako si ti to zamislio, iako odbacuješ presude njegove?
To je tvoj izbor, a ne moj.
Reci ono što znaš!
34 Ljudi srca razborita+
i čovjek mudar koji me sluša reći će mi:
35 ‘Job govori, ali znanja nema,+
u riječima njegovim nema razboritosti.’
36 Oče moj, neka se Joba do kraja iskuša
za riječi koje je odgovorio među ljudima zlim!+
37 Jer na grijeh svoj on još pobunu dodaje,+
među nama on podrugljivo plješće i gomila riječi svoje protiv pravoga Boga!”+