Izaija
22 Objava o dolini viđenja:+ Što ti je? Zašto je sav narod tvoj na krovove izašao?+ 2 Bio si meteža pun, grade bučni, grade veseli.+ Pobijeni tvoji nisu mačem pobijeni, niti su u boju poginuli.+ 3 Svi samovoljni vladari tvoji+ odjednom su pobjegli.+ U zarobljeništvo su odvedeni, a da neprijatelj nije luka napeo. Svi koji su se u tebi našli u zarobljeništvo su zajedno odvedeni,+ a daleko su bježali.
4 Zato sam rekao: “Nemojte me gledati, zaplakat ću gorko!+ Nemojte me tješiti što je opustošena kći naroda mojega!+ 5 Jer to je dan pomutnje+ i gaženja+ i meteža,+ dan Svevišnjeg Gospodina, Jehove nad vojskama, u dolini viđenja. Došao je onaj koji zid ruši,+ vika* se prema gori diže.+ 6 Elam+ je tobolac uzeo na bojnim kolima koja konji vuku. Kir+ je štit otkrio. 7 Najljepše ravnice tvoje ispunit će se kolima bojnim, konji će stati pred vratima, 8 i uklonit će se zaštita Judina. A ti ćeš u taj dan pogled upraviti na oružarnicu+ kuće šumske.+ 9 I vidjet ćete pukotine u zidu grada Davidova, jer bit će ih mnogo.+ Skupljat ćete vodu iz donjega jezerca.+ 10 Prebrojavat ćete kuće jeruzalemske. Rušit ćete kuće da zidine+ učvrstite. 11 Načinit ćete između dva zida spremnik za vodu iz staroga jezerca.+ Ali nećete pogled svoj upraviti na Boga Velikoga koji je to učinio, nećete vidjeti onoga koji je davno to osmislio.
12 I pozvat će vas u taj dan Svevišnji+ Gospodin, Jehova nad vojskama, da plačete+ i tugujete, da obrijete glave i kostrijet opašete.+ 13 Ali evo: raduju se i vesele se, ubijaju goveda i kolju ovce, jedu meso i piju vino,+ govoreći: ‘Jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti!’”+
14 A Jehova nad vojskama objavio je ušima mojim:+ “‘Ovaj vam se prijestup neće očistiti+ dok ne umrete’,+ kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama.”
15 Ovako kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama: “Hajde, idi k onome upravitelju dvorskom,+ k Šebni,+ i reci mu: 16 ‘Što to imaš ovdje i koga to imaš ovdje, te klešeš ovdje sebi grobnicu?’+ Na uzvisini on kleše grobnicu svoju, u stijeni usijeca sebi prebivalište. 17 ‘Gle, čovječe, ja, Jehova, zbacit ću te zamahom silovitim i zgrabit ću te. 18 Smotat ću te čvrsto i kao loptu baciti u zemlju široku. Ondje ćeš umrijeti i ondje će kola tvoja slavna biti na sramotu domu gospodara tvojega. 19 Smijenit ću te s mjesta tvojega, bit ćeš uklonjen iz službe svoje.+
20 U taj dan pozvat ću slugu svojega+ — Elijakima,+ sina Hilkijina.+ 21 Odjenut ću mu haljinu tvoju, opasat ću ga pojasom tvojim+ i tvoju ću mu vlast dati u ruke, i bit će otac stanovnicima Jeruzalema i domu Judinu.+ 22 Stavit ću mu na rame ključ+ doma Davidova, pa kad on otvori, nitko neće zatvoriti, a kad on zatvori, nitko neće otvoriti.+ 23 Kao klin+ zabit ću ga da trajno stoji na mjestu svojemu i postat će prijestolje slave domu oca svojega.+ 24 Vješat će se o njega sva slava doma oca njegova, potomstvo i izdanci, sve posude male, zdjele razne i svi ćupovi razni.
25 ‘U taj dan’, kaže Jehova nad vojskama, ‘uklonit će se klin+ koji je trajno zabijen na mjestu svojemu,+ posjeći će se i pasti, i uništit će se teret koji je o njemu visio, jer je tako rekao Jehova.’”+