2 Zašto su se narodi uskomešali+
i plemena razmišljaju o ispraznostima?+
2 Kraljevi se zemaljski podižu+
i vladari kao jedan ustaju+
na Jehovu+ i na pomazanika njegova,+
3 i govore: “Raskinimo okove njihove+
i zbacimo sa sebe užad njihovu!”+
4 Onaj koji sjedi na nebesima+ smijat će se,
sam Jehova rugat će im se.+
5 Tada će im se obratiti u gnjevu svojemu,+
smest će ih u žestini negodovanja svojega,+
6 govoreći: “Ja sam postavio kralja svojega+
na Sionu,+ svetoj gori svojoj.”+
7 Kazat ću odredbu Jehovinu,
on mi je rekao: “Ti si sin moj,+
ja sam danas postao otac tvoj.+
8 Traži od mene+ i dat ću ti narode u nasljedstvo+
i krajeve zemaljske u posjed.+
9 Razbit ćeš ih žezlom željeznim,+
kao posudu lončarsku satrt ćeš ih.”+
10 Zato, kraljevi, postupite razborito!
Prihvatite ukor, suci zemaljski!+
11 Služite Jehovi sa strahom+
i radujte se s drhtanjem!+
12 Pozdravite sina,+ da se Bog ne razgnjevi
i da vas propast ne ukloni s puta,+
jer srdžba Božja lako plane!+
Sretni su svi kojima je Bog utočište.+