Sefanija
2 Skupi se, skupi se,+ narode koji nemaš srama!+ 2 Prije nego se presuda izvrši,+ prije nego dan prođe kao pljeva na vjetru, prije nego dođe na vas usplamtjeli gnjev Jehovin,+ prije nego dođe na vas dan gnjeva Jehovina,+ 3 tražite Jehovu,+ svi krotki na zemlji,+ koji izvršavate zakon njegov! Tražite pravednost,+ tražite krotkost,+ i vjerojatno* ćete biti zaštićeni+ u dan gnjeva Jehovina!+ 4 Jer Gaza će biti napuštena,+ Aškelon u pustoš pretvoren.+ Ašdod+ će u podne biti protjeran,+ Ekron će iz korijena biti iščupan.+
5 “Teško stanovnicima krajeva primorskih, narodu kerećanskom!+ Evo riječi Jehovine protiv vas! Kanaane, zemljo Filistejaca, uništit ću te, bez stanovnika ostaviti!+ 6 Krajevi primorski postat će pašnjaci,+ s bunarima za pastire i torovima kamenim za ovce. 7 Ti će krajevi pripasti preostalima od doma Judina.+ Ondje će oni pašu naći. U kućama aškelonskim uvečer će počivati, jer će Jehova, Bog njihov, pogledati na njih+ i vratiti zarobljeni narod njihov.”+
8 “Čuo sam ruganje Moabovo+ i uvrede sinova Amonovih,+ kojima su sramotili narod moj i oholo prijetili zemlji njegovoj. 9 Stoga, tako ja živ bio”,+ kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov, “Moab će postati kao Sodoma,+ a sinovi Amonovi+ kao Gomora, mjesto koprivom obraslo, jama puna soli, pustoš dovijeka.+ Preostali od naroda mojega opljačkat će ih i ostatak iz naroda mojega osvojit će ih.+ 10 To će im biti za ponos njihov,+ jer su sramotili narod Jehove nad vojskama i oholo mu prijetili.+ 11 Ja, Jehova, strahom ću ih ispuniti,+ jer ću sve bogove zemaljske nemoćnima učiniti,+ i meni će se ljudi klanjati,+ svaki s mjesta svojega, svi otoci* narodni.+
12 I vi, Etiopljani,+ vi ćete biti pobijeni mačem mojim.”+
13 Bog će ruku svoju dignuti na sjever i uništit će Asiriju.+ Ninivu će u pustoš pretvoriti,+ u bezvodni kraj poput pustinje. 14 I usred nje krda će ležati, svakojake divlje životinje zemaljske.+ I pelikan i dikobraz+ noćit će među glavama* stupova njezinih.+ Glas će pjevati na prozoru. Pustošenje će biti na pragu, jer će on poskidati oplatu drvenu.+ 15 To je onaj veseli grad koji je živio bez straha,+ koji je u srcu svojemu govorio: “Ja, i nitko drugi!”+ U kakav li se grozan prizor pretvorio, u počivalište životinja divljih! Tko god prođe pokraj njega u čudu će zviždati i mahati rukom svojom.+