Jeremija

31 “U to vrijeme”, kaže Jehova, “bit ću Bog svim porodicama Izraelovim, a oni će biti narod moj.”+

2 Ovako kaže Jehova: “Narod koji je umakao maču našao je milost u pustinji,+ kad je Izrael išao u počivalište svoje.”+ 3 Izdaleka mi se ukazao Jehova, govoreći: “Ljubavlju vječnom ljubim te.+ Zato sam te privukao milošću* svojom.+ 4 Opet ću te sazidati i bit ćeš opet sazidana,+ djevice izraelska. Ukrasit ćeš se defovima svojim i plesati s onima koji se smiju.+ 5 Posadit ćeš vinograde na brdima samarijskim.+ Vinogradari će ih saditi i jesti rod njihov.+ 6 Jer dolazi dan kada će stražari vikati na brdima efrajimskim: ‘Ustanite, popnimo se na Sion, k Jehovi, Bogu svojemu!’”+

7 Jer ovako kaže Jehova: “Kličite radosno Jakovu, kličite na čelu narodima!+ Objavljujte!+ Dajte hvalu i govorite: ‘Spasi, Jehova, narod svoj, ostatak Izraelov!’+ 8 Evo, ja ću ih dovesti iz zemlje sjeverne,+ skupit ću ih s krajeva zemlje.+ Među njima će biti slijepi i hromi, trudnice i porodilje, svi zajedno.+ Kao zajednica velika vratit će se ovamo.+ 9 Doći će plačući,+ za milost će moliti dok ih budem vodio. Dovest ću ih do potoka vodenih,+ putem pravim na kojem se neće spoticati. Jer ja sam Otac Izraelu,+ a Efrajim je prvorođenac moj.”+

10 Čujte, narodi, riječ Jehovinu i objavite je po otocima* dalekim!+ Recite: “Onaj koji je rasijao Izraela opet će ga skupiti+ i čuvat će ga kao što pastir čuva stado svoje.+ 11 Jer Jehova će otkupiti Jakova+ i izbavit će ga iz ruku onoga koji je jači od njega.+ 12 I oni će doći i klicati radosno na uzvisini sionskoj+ i blistati zbog dobrote Jehovine,+ zbog žita, zbog mladog vina,+ zbog ulja, zbog janjadi i teladi.+ Duša će njihova biti kao vrt dobro navodnjen,+ nikad više oni neće klonuti.”+

13 “Tada će se djevojke radovati plešući, i mladići i starci, svi zajedno.+ Tugu njihovu pretvorit ću u radost, utješit ću ih i razveseliti da ne tuguju.+ 14 Okrijepit ću duše svećenikâ izobiljem+ i narod će se moj nasititi dobrotom mojom”,+ kaže Jehova.

15 “Ovako kaže Jehova: ‘U Rami+ se glas čuje, naricanje i plač gorak.+ Rahela+ plače za sinovima svojim.+ Ne da se utješiti za sinovima svojim,+ jer ih više nema.’”+

16 Ovako kaže Jehova: “‘Zadrži glas svoj da ne plače i oči svoje da ne liju suze,+ jer ima nagrada za djela tvoja!’ kaže Jehova. ‘Oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske.’+

17 ‘Ima nade+ za budućnost tvoju’, kaže Jehova, ‘sinovi će se tvoji vratiti u kraj svoj.’”+

18 “Čujem dobro kako Efrajim sažalijeva sebe:+ ‘Ti si me ukorio, da se popravim,+ kao tele još neukroćeno.+ Vrati me k sebi, i ja ću ti se vratiti,+ jer ti si Jehova, Bog moj!+ 19 Kad sam ti se vratio, žao mi je bilo zbog djela mojih,+ i kad sam poučen bio, po bedru sam se udarao od tuge.+ Posramio sam se i ponizio,+ jer nosim sramotu mladosti svoje.’”+

20 “Je li Efrajim mili sin moj ili dijete voljeno?+ Jer koliko god govorio protiv njega, opet ću ga se sjetiti.+ Zato se utroba moja uznemirila zbog njega.+ Doista ću mu se smilovati”,+ kaže Jehova.

21 “Postavi sebi putokaze! Postavi sebi znakove!+ Upravi srce svoje na cestu, na put kojim trebaš ići!+ Vrati se, djevice izraelska! Vrati se u ove gradove svoje!+ 22 Dokle ćeš lutati,+ kćeri nevjerna?+ Jer Jehova je stvorio nešto novo na zemlji: žena će muškarca salijetati.”

23 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: “Kad skupim zarobljeni narod njihov, još će se u zemlji Judinoj i u gradovima njegovim ovako govoriti: ‘Neka te blagoslovi Jehova,+ prebivalište pravedno,+ goro sveta!’+ 24 U njoj će zajedno stanovati Juda i svi gradovi njegovi, ratari i oni koji za stadima idu.+ 25 Jer okrijepit ću dušu umornu, nasitit ću svaku dušu klonulu.”+

26 Nato sam se probudio i stao gledati, a sladak je bio san moj.

27 “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću posijati u domu Izraelovu i u domu Judinu sjeme čovječje i sjeme stoke.”+

28 “I kao što sam prije bdio+ da ih iščupam, porušim, razorim, uništim i oštetim,+ tako ću bdjeti da ih izgradim i zasadim”,+ kaže Jehova. 29 “U te dane više se neće govoriti: ‘Očevi su jeli grožđe nezrelo, a sinovima trnu zubi.’+ 30 Nego će svatko za svoj prijestup umrijeti.+ Tko god bude jeo grožđe nezrelo, njemu će trnuti zubi.”

31 “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću s domom Izraelovim+ i s domom Judinim+ sklopiti novi savez,+ 32 ne kao onaj savez koji sam sklopio s ocima njihovim u dan kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske,+ savez moj koji su oni raskinuli,+ iako sam ja bio muž* njihov,+ kaže Jehova.”

33 “Jer ovo je savez+ koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon tih dana”,+ kaže Jehova. “Stavit ću zakon svoj u njih+ i upisat ću ga u srca njihova.+ I bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj.”+

34 “I nitko više neće učiti druga svojega ni brata svojega,+ govoreći: ‘Upoznajte Jehovu!’+ Jer oni će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega”,+ kaže Jehova. “I oprostit ću im prijestup njihov i grijeha se njihova više neću sjećati.”+

35 Ovako kaže Jehova, koji daje sunce da svijetli danju+ i odredbe+ mjesecu+ i zvijezdama da svijetle noću,+ koji komeša more da mu valovi buče,+ kojem je ime Jehova nad vojskama:+ 36 “‘Kad bi te uredbe nestale preda mnom’,+ kaže Jehova, ‘onda bi i oni koji su potomstvo Izraelovo prestali biti narod preda mnom zauvijek.’”+

37 Ovako kaže Jehova: “‘Kad bi se nebesa gore mogla izmjeriti i temelji zemlje dolje mogli istražiti,+ onda bih i ja mogao odbaciti sve potomstvo Izraelovo zbog svega što su učinili’,+ kaže Jehova.”

38 “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad će se grad izgraditi+ Jehovi od Hananelove kule+ do Ugaonih vrata.+ 39 I otići će uže mjerno+ ravno do brda Gareba i okrenut će se prema Goi. 40 I sva dolina u koju se leševi+ i pepeo masni* bacaju+ i sva polja* do doline Kidrona,+ sve do ugla Konjskih vrata+ na istoku, bit će sveta Jehovi.+ Neće je se više zatirati niti će je se razarati dovijeka.”+