Djela apostolska
26 Tada je Agripa+ rekao Pavlu: “Dopušta ti se da govoriš u svoju korist!” Nato je Pavao ispružio ruku+ i počeo govoriti u svoju obranu:+
2 “Kralju Agripa, smatram se sretnim što se od svega za što me Židovi optužuju+ mogu danas braniti pred tobom, 3 osobito zato što dobro poznaješ sve običaje+ i rasprave među Židovima. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.
4 Dakle, svi Židovi znaju kakvim sam životom živio+ od najranije mladosti među svojim narodom i u Jeruzalemu. 5 Odavno me poznaju i mogu posvjedočiti, samo ako hoće, da sam prema najstrožoj sljedbi+ naše vjere živio kao farizej.+ 6 A sada stojim pred sudom zbog nade+ u obećanje+ koje je Bog dao našim praocima, 7 iako se ispunjenju tog obećanja nada naših dvanaest plemena svesrdno služeći Bogu* noć i dan.+ Zbog te me nade, kralju, tuže Židovi.+
8 Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrsava mrtve?+ 9 I ja sam nekad mislio da se svim silama trebam boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. 10 To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete bacao u zatvore,+ dobivši ovlasti od glavara svećeničkih,+ i kad su trebali biti pogubljeni, ja sam za to dao svoj glas. 11 I često sam ih kažnjavao po svim sinagogama,+ pokušavajući ih time prisiliti da se odreknu vjere. I bio sam toliko bijesan na njih da sam ih progonio čak i u udaljenim gradovima.
12 Dok sam po toj istoj zadaći putovao u Damask+ s ovlaštenjem i nalogom glavara svećeničkih, 13 u podne sam na putu vidio, kralju, kako je mene i one koji su putovali sa mnom obasjala s neba svjetlost sjajnija od sunca.+ 14 Kad smo svi popadali na zemlju, čuo sam glas kako mi govori hebrejskim jezikom: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je opirati se ostanu!’+ 15 A ja sam odvratio: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus, kojega ti progoniš.+ 16 Nego ustani i stani na noge!+ Jer ukazao sam ti se zato da te izaberem za slugu i svjedoka+ da objavljuješ ono što si vidio i ono što ću ti o sebi pokazati. 17 Izbavljat ću te od ovoga naroda i od neznabožaca, kojima te šaljem+ 18 da im otvoriš oči,+ da ih obratiš od tame+ k svjetlu+ i od Sotonine vlasti+ k Bogu, kako bi zbog svoje vjere u mene primili oproštenje grijeha+ i nasljedstvo+ među onima koji su posvećeni.’+
19 Zato, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju,+ 20 nego sam najprije onima u Damasku,+ a zatim i onima u Jeruzalemu+ i po cijeloj zemlji Judeji i neznabošcima+ donosio poruku da se pokaju i obrate se k Bogu čineći djela koja dolikuju pokajanju.*+ 21 Zbog toga su me Židovi uhvatili u hramu i pokušali me ubiti.+ 22 Ali dobivši pomoć+ od Boga, sve do dana današnjega svjedočim i malima i velikima, ne govoreći ništa osim onoga što su Proroci+ i Mojsije+ rekli da će se dogoditi: 23 da će Krist* trpjeti+ i da će, kao prvi koji bude uskrsnuo+ od mrtvih, objaviti svjetlo+ i ovom narodu i neznabošcima.”+
24 Dok je on tako govorio u svoju obranu, Fest je uzviknuo: “Luduješ,+ Pavle! Velika učenost tjera te u ludilo!” 25 A Pavao je odvratio: “Ne ludujem, uzvišeni Feste, nego govorim riječi istine i zdravog razuma. 26 Kralj, kojemu se slobodno obraćam, zna za sve to i uvjeren sam da mu ništa od toga nije promaklo, jer se to nije događalo u kakvom zakutku.+ 27 Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!”+ 28 A Agripa je odvratio Pavlu: “Još malo pa ćeš me uvjeriti da postanem kršćanin!” 29 Nato je Pavao rekao: “Molim Boga da prije ili kasnije ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju budu ovakvi kakav sam i ja — osim ovih okova.”
30 Tada je ustao kralj, a s njim i upravitelj, Berenika i oni koji su sjedili s njima. 31 Dok su odlazili, govorili su među sobom: “Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt+ ili okove.” 32 Osim toga, Agripa je rekao Festu: “Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.”+