Ezekijel
22 I opet mi je došla riječ Jehovina: 2 “A ti, sine čovječji, hoćeš li suditi,+ hoćeš li suditi gradu koji je kriv za krv+ i ukazati mu na sve gadosti njegove?+ 3 Reci: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Grade koji u sebi krv prolijevaš+ dok ne kucne čas da kažnjen budeš+ i koji u sebi praviš idole odvratne* da nečist budeš,+ 4 kriv si postao zbog krvi koju si prolio,+ nečist si postao zbog idola odvratnih koje si načinio.+ Privodiš kraju dane svoje, primiču se kraju godine tvoje. Zato ću te učiniti sramotom među narodima i podsmijehom svim zemljama.+ 5 Zemlje susjedne i zemlje daleke rugat će se tebi, kojem je ime nečisto i u kojem je pomutnja velika.+ 6 Evo, u tebi su poglavari+ Izraelovi, svaki je od njih moćnik koji samo za krvoprolićem ide.+ 7 Oca i majku u tebi se prezire.+ Došljaka se u tebi zakida.+ Dijete bez oca i udovicu u tebi se tlači.”’”+
8 “‘Svetište moje prezireš, moje dane počinka* oskvrnjuješ.+ 9 U tebi su klevetnici, zbog kojih se krv prolijeva.+ U tebi oni na gorama žrtve idolske jedu.+ Usred tebe čine djela besramna.+ 10 Golotinju očevu otkrivaju u tebi,+ obeščašćuju u tebi ženu nečistu od mjesečnice.+ 11 Sa ženom bližnjega svojega čovjek gadost čini,+ snahu svoju obeščašćuje čovjek u besramnosti svojoj,+ i sestru svoju, kćer oca svojega, čovjek obeščašćuje u tebi.+ 12 Mito uzimaju u tebi da bi krv prolijevali.+ Uz kamate+ i za dobit posuđuješ,+ otimanjem+ i prijevarom stječeš dobitak od bližnjih svojih,+ a mene si zaboravio’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova.
13 ‘Evo, s prezirom sklapam ruke svoje nad nepravednim dobitkom koji stječeš+ i nad krvlju koja se prolijeva u tebi.+ 14 Hoće li izdržati srce tvoje+ i hoće li jake biti ruke tvoje u dane kad ja ustanem na tebe?+ Ja, Jehova, tako sam rekao i tako ću učiniti.+ 15 Raspršit ću te među narode i rasijat ću te po zemljama,+ i uklonit ću nečistoću tvoju iz tebe.+ 16 I bit ćeš oskvrnut pred očima naroda drugih, i tada ćeš znati da sam ja Jehova.’”+
17 I opet mi je došla riječ Jehovina: 18 “Sine čovječji, dom mi je Izraelov kao troska zapjenjena.+ Svi su oni bakar, kositar, željezo i olovo u peći. Svi su oni troska zapjenjena, troska od srebra.+
19 Zato ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Svi ste kao troska zapjenjena,+ i zato ću vas skupiti u Jeruzalem.+ 20 Kao što se srebro, bakar, željezo,+ olovo i kositar skuplja u peć, da se raspiri vatra+ po njima i da se rastale,+ tako ću i ja vas skupiti u gnjevu svojemu i srdžbi svojoj, i raspirit ću vatru i rastaliti vas. 21 Skupit ću vas i raspiriti po vama vatru gnjeva svojega,+ pa ćete se rastaliti u gradu.+ 22 Kao što se srebro rastali u peći, tako ćete se i vi rastaliti u njemu. I tada ćete znati da sam ja, Jehova, izlio srdžbu svoju na vas.’”+
23 I opet mi je došla riječ Jehovina: 24 “Sine čovječji, reci joj: ‘Ti si zemlja neočišćena, na koju nije kiša pala u dan osude.+ 25 Proroci njezini urotu kuju u njoj,+ kao lav riču i plijen razdiru.+ Duše proždiru.+ Blago i dragocjenosti otimaju.+ Zbog njih je u zemlji sve više udovica.+ 26 Svećenici njezini krše zakon moj+ i oskvrnjuju svetište moje.+ Ne prave razliku+ između onoga što je sveto i onoga što nije sveto,+ ne znaju razliku između onoga što je nečisto i onoga što je čisto,+ oči svoje odvraćaju od mojih dana počinka+ i obeščašćuje me se među njima.+ 27 Knezovi su njezini u njoj kao vukovi koji plijen razdiru i krv prolijevaju,+ i duše ubijaju da bi zgrnuli dobitak nepravedni.+ 28 Proroci njezini krečom žele izbijeliti grijehe njihove,+ varaju ih viđenjima svojim+ i laž im gataju,+ govoreći: “Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova”, a Jehova to nije rekao. 29 Narod* smišljeno zakida+ i otima,+ tlači+ nevoljnika i siromaha, i došljaku nepravdu čini i zakida ga.’+
30 ‘Tražio sam među njima čovjeka koji bi popravio zid kameni+ te se postavio* preda me i zauzeo za tu zemlju,+ da je ne uništim,+ ali nisam našao nijednoga. 31 Zato ću izliti osudu svoju+ na njih. Istrijebit ću ih vatrom gnjeva svojega.+ Djela njihova oborit ću na glavu njihovu’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova.”