Psalmi

17 Čuj, Jehova, ono što je pravedno, poslušaj vapaj moj,+

prikloni uho molitvi usana mojih na kojima nema prijevare!+

 2 Od tebe neka mi dođe pravda,+

oči tvoje neka gledaju na čestitost!+

 3 Ispitao si srce moje, pregledao ga noću,+

pročistio si me — vidjet ćeš da nisam smišljao zlo.+

Usta moja neće prijestup učiniti.+

 4 A o djelima ljudskim kažem:

po riječi usana tvojih čuvam se puteva razbojničkih.+

 5 Koraci moji neka se drže staza tvojih,+

na kojima noge moje neće posrnuti.+

 6 Ja te prizivam, jer ćeš me uslišiti, Bože!+

Prigni k meni uho svoje! Čuj riječi moje!+

 7 U milosti* svojoj divna djela učini,+ ti koji spašavaš one što traže utočište

od ljudi koji se bune protiv desnice tvoje!+

 8 Čuvaj me kao zjenicu oka,+

sakrij me u sjenu krila svojih+

 9 od zlih koji su me oplijenili!

Opkoljavaju me neprijatelji duše moje.+

10 Zatvorili su srce svoje bešćutno,*+

ustima svojim govore oholo,+

11 i korake naše oni sada okružuju,+

upiru oči svoje da nas obore na zemlju.+

12 Svaki je od njih poput lava željnog da plijen rastrgne+

i lava mladoga koji sjedi u potaji.

13 Ustani, Jehova, suprotstavi mu se u lice,+

prisili ga da se pokloni, mačem svojim izbavi dušu moju od zloga,+

14 od ljudi me izbavi rukom svojom, Jehova,+

od ljudi ovoga vijeka,+ kojima je stalo samo do želja ovog života+

i kojima trbuh puniš svojim blagom skrivenim,+

koji mnoštvo sinova imaju+

i koji za djecu svoju čuvaju ono što im preostane!+

15 A ja ću u pravednosti gledati lice tvoje,+

zadovoljan ću biti kad se probudim da vidim obličje tvoje.+