2. Kraljevima

5 Naaman,+ zapovjednik vojske kralja sirijskoga, bio je pred gospodarom svojim čovjek velik i vrlo cijenjen, jer je preko njega Jehova dao pobjedu Siriji.+ Ali taj je odvažan i silan čovjek bio gubav. 2 Jednom su čete Sirijaca išle u pljačku+ i u zemlji izraelskoj zarobile djevojčicu,+ koja je postala sluškinja ženi Naamanovoj. 3 I ona je rekla+ gospodarici svojoj: “Kad bi se samo gospodar moj obratio proroku+ koji je u Samariji! On bi ga izliječio od gube.”+ 4 Potom je gospodaru njegovu ovako bilo javljeno: “Tako i tako rekla je+ djevojčica iz zemlje izraelske.”

5 A kralj sirijski rekao je: “Hajde, idi! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.” Tako je otišao, ponijevši+ deset talenata srebra, šest tisuća zlatnika+ i deset haljina.+ 6 I došao je kralju izraelskom noseći mu pismo+ u kojem je pisalo: “S ovim pismom šaljem ti, evo, i slugu svojega Naamana da ga izliječiš od gube.” 7 Kad je kralj izraelski pročitao pismo, razderao je haljine svoje+ i rekao: “Zar sam ja Bog+ da mogu život oduzeti ili ga sačuvati,+ pa ovaj šalje k meni čovjeka da ga izliječim od gube? Pogledajte, molim vas, pogledajte kako ovaj traži svađu sa mnom!”+

8 A kad je Elizej, čovjek Božji, čuo da je kralj izraelski razderao haljine svoje,+ odmah je poslao kralju ovu poruku: “Zašto si razderao haljine svoje? Molim te, neka taj čovjek dođe k meni i uvjeri se da ima prorok u Izraelu!”+ 9 Tako je Naaman došao s konjima i bojnim kolima svojim i stao na ulazu u kuću Elizejevu. 10 A Elizej je poslao k njemu glasnika i poručio mu: “Idi, okupaj se+ sedam puta+ u Jordanu da ozdravi tijelo tvoje,+ i bit ćeš čist!” 11 Nato se Naaman razljutio+ i okrenuo se da pođe, govoreći: “Gle, ja sam mislio+ da će izaći preda me, pa će stati i zazvati ime Jehove, Boga svojega, te će prelaziti rukom iznad oboljelog mjesta i izliječiti gubu. 12 Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku,+ bolje od svih voda+ izraelskih? Zar se ne mogu okupati u njima i biti čist?”+ Potom se okrenuo i ljutito otišao.+

13 Ali tada su mu pristupili sluge njegovi i rekli mu: “Oče,+ da je prorok tražio od tebe nešto veliko, zar ne bi to učinio? Pa zašto onda ne učiniš to što ti je rekao: ‘Okupaj se i bit ćeš čist’?” 14 Tada je sišao i zaronio u Jordan sedam puta, prema riječi čovjeka Božjeg.+ I tijelo je njegovo postalo kao tijelo maloga djeteta,+ i očistio se.+

15 Potom se vratio čovjeku Božjem+ sa svom pratnjom svojom i došavši onamo, stao je pred njega te mu rekao: “Evo, sada znam da nema Boga nigdje na zemlji osim u Izraelu.+ Primi sada, molim te, ovaj dar kao blagoslov+ od sluge svojega!” 16 Ali on je odvratio: “Tako živ bio Jehova+ kojemu služim, neću ga primiti!”+ I ovaj ga je stao nagovarati da primi, ali on nije htio. 17 Na koncu je Naaman rekao: “Ako je tako, onda, molim te, dopusti da se sluzi tvojemu dade malo zemlje,+ koliko par mula može ponijeti, jer sluga tvoj neće više prinositi paljenice ni druge žrtve bogovima drugim, nego samo Jehovi!+ 18 Ali neka Jehova oprosti ovo sluzi tvojemu: Kad gospodar moj uđe u hram Rimonov+ da se ondje pokloni pa se osloni+ na ruku moju te se i ja moram pokloniti+ u hramu Rimonovu, molim te, neka Jehova oprosti sluzi tvojemu kad se pokloni u hramu Rimonovu!”+ 19 Nato mu je rekao: “Idi u miru!”+ I ovaj je otišao od njega dobar komad puta.

20 Tada je Gehazi,+ sluga Elizeja, čovjeka Božjeg,+ rekao: “Evo, gospodar moj poštedio je tog Sirijca Naamana+ i nije htio primiti iz ruke njegove ono što je donio. Tako živ bio Jehova,+ ja ću potrčati za njim i uzeti štogod od njega!”+ 21 I Gehazi je potrčao za Naamanom. Kad je Naaman vidio da netko trči za njim, sišao je s kola svojih i pošao mu u susret te upitao: “Je li sve dobro?”+ 22 A on je odgovorio: “Sve je dobro. Gospodar moj+ šalje me+ da ti kažem: ‘Evo, upravo su došla k meni dvojica mladića iz brda efrajimskih, sinovi proročki.*+ Molim te, daj mi za njih talenat* srebra i dvije haljine!’”+ 23 A Naaman je rekao: “Evo, uzmi dva talenta!” I stao ga je nagovarati da uzme+ te je na koncu svezao dva talenta srebra u dvije kese, zajedno s dvije haljine, i dao je dvojici slugu svojih da nose pred njim.

24 Kad je stigao na Ofel,* uzeo je stvari iz ruku njihovih i pohranio ih u kući,+ a ljude je poslao natrag. Tako su otišli. 25 A on je ušao i stao kraj gospodara svojega.+ I Elizej ga je upitao: “Odakle dolaziš, Gehazi?” On je odgovorio: “Nije sluga tvoj nikamo išao.”+ 26 No on mu je rekao: “Nisam li u duhu bio s tobom kad se čovjek okrenuo, sišao s kola svojih i pošao ti u susret? Zar je sada vrijeme da se prima srebro ili da se primaju haljine, maslinici, vinogradi, ovce, stoka, sluge ili sluškinje?+ 27 Zato će guba+ Naamanova prionuti uz tebe i potomke tvoje dovijeka!”+ I ovaj je otišao od njega gubav, bijel kao snijeg.+