Jeremija

26 Na početku kraljevanja Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina, ova je riječ došla od Jehove: 2 “Ovako kaže Jehova: ‘Stani u dvorište doma Jehovina+ i objavi svim gradovima Judinim koji dolaze pokloniti se u domu Jehovinu sve riječi koje ću ti zapovjediti da im kažeš!+ Ne izostavi ni riječ!+ 3 Možda će poslušati i odvratiti se svatko od zlog puta svojega,+ pa ću požaliti što sam im htio nevolju nanijeti zbog zlih djela njihovih.+ 4 Reci im: “Ovako kaže Jehova: ‘Ako me ne poslušate i ne počnete živjeti* po zakonu mojemu+ koji sam stavio pred vas+ 5 i ne poslušate riječi slugu mojih, proroka, koje vam šaljem — ustajem rano i šaljem ih — a dosad ih niste slušali,+ 6 učinit ću da dom ovaj bude kao onaj u Šilu+ i učinit ću da grad ovaj bude prokletstvo za sve narode na zemlji.’”’”+

7 I svećenici i proroci i sav narod stali su slušati Jeremiju kako govori te riječi u domu Jehovinu.+ 8 A kad je Jeremija izrekao sve što mu je Jehova zapovjedio da kaže svemu narodu, zgrabili su ga svećenici i proroci i sav narod i rekli mu: “Umrijet ćeš!+ 9 Zašto si u ime Jehovino prorokovao: ‘Dom će ovaj biti kao onaj u Šilu+ i grad će ovaj biti opustošen i ostat će bez stanovnika’?” I sav se narod okupljao oko Jeremije u domu Jehovinu.

10 Kad su knezovi Judini čuli te riječi, otišli su iz dvora kraljeva u dom Jehovin+ i sjeli pred nova vrata Jehovina.+ 11 A svećenici i proroci stali su govoriti knezovima i svemu narodu: “Ovaj čovjek zaslužuje smrt,+ jer je prorokovao za grad ovaj onako kako ste čuli na svoje uši.”+

12 Tada je Jeremija rekao svim knezovima i svemu narodu: “Jehova me poslao da prorokujem za dom ovaj i za grad ovaj sve one riječi koje ste čuli.+ 13 Zato popravite puteve svoje i djela svoja+ i poslušajte glas Jehove, Boga svojega, pa će Jehova požaliti što vam je nevolju najavio.+ 14 A ja sam, evo, u vašim rukama.+ Učinite sa mnom onako kako mislite da je dobro i pravo.+ 15 Ali znajte da ćete, ako me pogubite, krv nevinu svaliti na sebe i na grad ovaj i na stanovnike njegove,+ jer doista me Jehova poslao da pred vama kažem sve te riječi.”+

16 Tada su knezovi+ i sav narod rekli svećenicima i prorocima: “Ovaj čovjek ne zaslužuje smrt,+ jer nam je govorio u ime Jehove, Boga našega.”+

17 Nato su ustali neki koji su bili starješine u zemlji i stali govoriti svemu narodu koji se ondje okupio:*+ 18 “Mihej+ iz Morešeta+ prorokovao je u danima Ezekije, kralja Judina,+ i rekao je svemu narodu Judinu: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Sion će biti preoran kao polje+ i od Jeruzalema će ostati samo ruševine,+ a goru doma Božjega obrast će šuma.”’+ 19 Je li ga Ezekija, kralj Judin, i sav narod Judin, pogubio zbog toga? Nije li se pobojao Jehove i nastojao umilostiviti* lice Jehovino,+ pa je Jehova požalio što im je nevolju najavio?+ Mi, dakle, veliku nevolju navlačimo na duše svoje.+

20 Bio je još jedan čovjek koji je prorokovao u ime Jehovino, Urija, sin Šemajin, iz Kirijat-Jearima.+ On je prorokovao protiv ovoga grada i protiv ove zemlje iste riječi kao i Jeremija. 21 A kad su kralj Jojakim+ i svi junaci njegovi i svi knezovi njegovi čuli riječi njegove, tada ga je kralj počeo tražiti kako bi ga pogubio.+ Čuvši za to, Urija se uplašio+ i pobjegao u Egipat. 22 Ali kralj Jojakim poslao je ljude u Egipat, Elnatana, sina Akborova,+ i druge ljude s njim. 23 I doveli su Uriju iz Egipta i odveli ga kralju Jojakimu, koji ga je pogubio mačem+ i bacio tijelo njegovo na groblje običnoga naroda.”

24 Ali ruka Ahikama,+ sina Šafanova,+ bila je uz Jeremiju, te nije bio predan u ruke narodu da ga pogube.+