Propovjednik

5 Pazi na korake svoje+ kad ideš u dom pravoga Boga. Pristupi da slušaš,+ a ne da daješ žrtvu kao što čine bezumnici,+ jer ne znaju da je zlo što čine.+

2 Ne nagli ustima svojim i neka se srce tvoje+ ne žuri izgovoriti riječ pred pravim Bogom.+ Jer pravi je Bog na nebu,+ a ti si na zemlji. Zato neka bude malo riječi tvojih.+ 3 Jer san dolazi od velikoga posla,*+ a lud govor od mnoštva riječi.+ 4 Kad zavjetuješ zavjet Bogu, ne oklijevaj izvršiti ga,+ jer bezumnici nikome nisu mili.+ Što si zavjetovao, to izvrši.+ 5 Bolje je da ne zavjetuješ+ nego da zavjetuješ, a ne izvršiš.+ 6 Ne daj ustima svojim da na grijeh navedu tijelo tvoje+ i ne reci pred anđelom:+ “Zabunio sam se!”+ Zašto da se pravi Bog razgnjevi zbog glasa tvojega i uništi djelo ruku tvojih?+ 7 Jer zbog mnogo posla dolaze snovi+ i ispraznosti i mnoštvo riječi. Ali boj se pravoga Boga.+

8 Ako vidiš da se negdje u zemlji tlači siromaha i da se nasilno uskraćuje pravda+ i pravednost, nemoj se čuditi tome,+ jer onaj koji je viši od visokih+ to promatra,+ a usto ima i onih koji su visoko iznad visokih.

9 Svi ti ljudi imaju korist od zemlje.+ I samom kralju sluge obrađuju polje.+

10 Tko ljubi srebro, nikad mu nije dosta srebra, i tko ljubi bogatstvo, nikad mu nije dosta dobitka.+ I to je ispraznost.+

11 Gdje je mnogo dobra, mnogo je i onih koji ga jedu.+ I kakvu korist od njega ima vlasnik, osim što ga očima gleda?+

12 Sladak je san+ onome tko služi, jeo malo ili mnogo, a bogatstvo bogatome ne da spavati.

13 Ima jedno veliko zlo koje sam vidio pod suncem: bogatstvo koje se vlasniku čuva na zlo njegovo.+ 14 To bogatstvo propadne+ zbog zle nezgode, pa za sina koji mu se rodio ništa ne ostane u ruci njegovoj.+

15 Kao što je gol izašao iz utrobe majčine, tako će i otići,+ onakav kakav je i došao. I ništa ne može uzeti sa sobom+ za trud svoj, ništa ne može ponijeti u ruci svojoj.

16 I ovo je veliko zlo: onako kako je tko došao, tako će i otići. I kakva je korist onome kome trud odlazi u vjetar?+ 17 A i sve dane svoje jede u tami, uz veliku muku,+ uz bolest i ljutnju.

18 Eto, vidio sam da je najbolje i najljepše da čovjek jede i pije i uživa u dobru od svega truda svojega+ kojim se trudi pod suncem sve dane života svojega koji mu je pravi Bog dao, jer to mu je nagrada. 19 I pravi je Bog svakome čovjeku kojem je dao bogatstvo i imetak+ omogućio da jede od njega+ i da uzima nagradu svoju i da se raduje zbog truda svojega.+ To je dar Božji.+ 20 Čovjek ne razmišlja često o danima života svojega, jer ga pravi Bog zaokuplja radošću srca njegova.+