Postanak
18 Poslije mu se Jehova ukazao+ među velikim stablima u Mamreu,+ dok je za dnevne vrućine sjedio na ulazu u šator.+ 2 Podigavši oči,+ opazio je tri čovjeka kako stoje nedaleko od njega. Čim ih je ugledao, potrčao je s ulaza u šator njima u susret i poklonio se do zemlje,+ 3 rekavši: “Jehova, ako sam našao milost u očima tvojim, molim te, nemoj proći pored sluge svojega!+ 4 Dopustite da se donese malo vode da vam se operu noge,+ a onda se odmorite pod stablom!+ 5 I dajte da donesem malo kruha da se okrijepite,*+ pa onda pođite dalje, jer ste zato i navratili k sluzi svojemu!” A oni su odgovorili: “Dobro, učini kako si rekao!”
6 I Abraham se požurio u šator k Sari, pa joj je rekao: “Brzo! Uzmi tri seaha* finoga brašna, zamijesi ga i ispeci pogače!”+ 7 A Abraham je otrčao govedima, uzeo junca, mladog i dobrog, i dao ga sluzi, koji ga je brzo pripremio.+ 8 Onda je uzeo maslaca, mlijeka i junca zgotovljena i sve to stavio pred njih.+ A on je stajao pored njih pod stablom dok su oni jeli.+
9 “Gdje ti je žena Sara?”+ upitali su ga. “Eno je u šatoru!”+ odgovorio je. 10 Onda je jedan od njih nastavio: “Vratit ću se k tebi dogodine u ovo doba, i evo, žena tvoja Sara imat će sina.”+ A Sara je to slušala na ulazu u šator, iza leđa njegovih. 11 A Abraham i Sara bili su stari i u poodmaklim godinama.+ Sara više nije imala mjesečnicu.+ 12 Zato se Sara nasmijala u sebi+ i rekla: “Zar ću sada kad sam uvenula osjetiti tu radost, a i gospodar mi je star?”+ 13 Tada je Jehova rekao Abrahamu: “Zašto se Sara nasmijala i rekla: ‘Zar ću zbilja roditi sada kad sam ostarjela?’+ 14 Zar je Jehovi išta nemoguće?+ Vratit ću se k tebi kad bude vrijeme — dogodine u ovo doba — i Sara će imati sina.” 15 A Sara je to stala poricati: “Nisam se smijala!” Jer se uplašila. Ali on je rekao: “Jesi, smijala si se!”+
16 Poslije su ljudi ustali odande i pogledali dolje prema Sodomi,+ a Abraham je pošao s njima da ih isprati.+ 17 I Jehova je rekao: “Zar da od Abrahama skrivam što ću učiniti?+ 18 Pa od Abrahama će postati velik i moćan narod, i svi će se narodi na zemlji preko njega blagosloviti.+ 19 Jer upoznao sam ga zato da zapovjedi sinovima svojim i domu svojemu poslije sebe da se drže puta Jehovina, postupajući po pravednosti i pravdi,+ tako da bi Jehova ispunio na Abrahamu ono što je za njega i rekao.”+
20 Jehova je zatim rekao: “Tužba na Sodomu i Gomoru+ zaista je velika, i grijeh je njihov vrlo težak.+ 21 Odlučio sam sići da vidim rade li zaista kako govori tužba koja je došla do mene, a ako nije tako, da znam.”+
22 Tada su se ljudi okrenuli odande i uputili prema Sodomi, a Jehova+ je još uvijek stajao pred Abrahamom.+ 23 Nato mu je Abraham pristupio bliže i rekao: “Hoćeš li zaista pogubiti pravednika zajedno sa zlim?+ 24 Možda u gradu ima pedeset pravednika. Zar ćeš ih zaista pogubiti, ne oprostivši tom mjestu zbog pedeset pravednika koji su u njemu?+ 25 Ti ne bi nikada tako postupio i pogubio pravednika zajedno sa zlim, tako da pravedniku bude jednako kao i zlomu!+ Ti to nikada ne bi učinio!+ Neće li Sudac cijele zemlje činiti ono što je pravo?”+ 26 Tada je Jehova rekao: “Ako nađem u gradu Sodomi pedeset pravednika, zbog njih ću oprostiti cijelome mjestu.”+ 27 Ali Abraham je nastavio: “Molim te, poslušaj me! Usuđujem se govoriti Jehovi, iako sam prah i pepeo.+ 28 Možda pravednika bude pet manje od pedeset. Hoćeš li zbog tih pet uništiti cijeli grad?” A Bog je odgovorio: “Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet.”+
29 “Možda ih se ondje nađe četrdeset”, opet će Abraham. “Neću to učiniti zbog tih četrdeset”, odgovorio je Bog. 30 Ali Abraham je nastavio: “Molim te, Jehova, nemoj se razgnjeviti,+ nego mi dopusti da još nešto kažem:+ Možda ih se ondje nađe trideset.” A Bog je odvratio: “Neću to učiniti ako ih ondje nađem trideset.” 31 A Abraham će opet: “Molim te, poslušaj me! Usuđujem se govoriti Jehovi još jednom:+ Možda ih se ondje nađe dvadeset.” A Bog je odgovorio: “Neću ga uništiti zbog tih dvadeset.”+ 32 Na koncu je rekao: “Molim te, Jehova, nemoj se razgnjeviti,+ nego mi dopusti da progovorim samo još jednom:+ Možda ih se ondje nađe deset.” A Bog je odgovorio: “Neću ga uništiti zbog tih deset.”+ 33 Završivši razgovor s Abrahamom, Jehova+ je otišao, a Abraham se vratio kući svojoj.