2. Ljetopisa
30 Ezekija je poručio svemu Izraelu+ i Judi, čak je i pisma napisao plemenu Efrajimovu+ i Manašeovu,+ da dođu u dom Jehovin+ u Jeruzalem da proslave Pashu+ u čast Jehovi, Bogu Izraelovu. 2 Kralj i knezovi njegovi+ i sva zajednica+ u Jeruzalemu odlučili su proslaviti Pashu drugoga mjeseca.+ 3 Nisu je mogli proslaviti u pravo vrijeme+ jer nije bilo dovoljno svećenika+ koji su se posvetili, a i narod se nije skupio u Jeruzalemu. 4 To je bilo pravo u očima kralja i u očima sve zajednice.+ 5 I odlučili su oglasiti+ po svemu Izraelu, od Beer-Šebe+ do Dana,+ da dođu i proslave Pashu u čast Jehovi, Bogu Izraelovu, u Jeruzalemu, jer se nisu kao narod okupljali da bi je slavili+ kako je propisano.+
6 Tako su glasnici+ s pismima od kralja i od knezova njegovih+ otišli po svemu Izraelu i Judi, objavljujući po zapovijedi kraljevoj: “Sinovi Izraelovi, vratite se+ Jehovi, Bogu+ Abrahama, Izaka i Izraela, pa će se i on vratiti k vama koji ste ostali,+ koji ste se izbavili iz ruku kraljeva asirskih!+ 7 Nemojte biti kao praoci vaši+ i kao braća vaša, koji su bili nevjerni Jehovi, Bogu praotaca svojih, tako da je od njih učinio prizor nad kojim se svi zgražaju,+ kao što i sami vidite. 8 Nemojte biti nepokorni*+ kao što su bili praoci vaši! Podložite se Jehovi+ i dođite u svetište njegovo+ koje je posvetio+ dovijeka i služite+ Jehovi, Bogu svojemu, da se odvrati od vas usplamtjeli gnjev njegov!+ 9 Jer kad se vratite+ Jehovi, smilovat će se+ braći vašoj i sinovima vašim oni koji ih drže u zarobljeništvu, pa će se vratiti u ovu zemlju,+ jer je Jehova, Bog vaš, dobrostiv+ i milosrdan,+ i neće okrenuti lice svoje od vas ako mu se vratite.”+
10 I glasnici+ su išli od grada do grada po svoj zemlji Efrajimovoj+ i Manašeovoj sve do Zebuluna, ali ljudi su im se podsmjehivali i rugali.+ 11 Samo su se neki+ iz Ašera, Manašea i Zebuluna ponizili+ i došli u Jeruzalem. 12 Ruka pravoga Boga bila je na Judi i vodila ih je da jednodušno+ izvrše zapovijed+ kralja i knezova o službi Jehovinoj.+
13 I skupilo se u Jeruzalemu+ mnoštvo naroda, zajednica vrlo brojna, da drugoga mjeseca+ proslavi Blagdan beskvasnih kruhova.+ 14 Potom su ustali i uklonili žrtvenike+ što su bili u Jeruzalemu, uklonili su i sve kadione žrtvenike+ i bacili ih u dolinu Kidrona.+ 15 Potom su četrnaestoga dana drugoga mjeseca zaklali pashalnu žrtvu.+ A svećenici i leviti su se postidjeli te su se posvetili+ i počeli unositi žrtve paljenice u dom Jehovin. 16 I stali su na svoje mjesto,+ kako je propisano u zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg. Svećenici+ su žrtvenik škropili krvlju koju su primali iz ruku levita. 17 U zajednici je bilo mnogo onih koji se nisu posvetili, pa su leviti+ bili zaduženi da kolju pashalne žrtve+ umjesto svih koji nisu bili čisti, da bi ih posvetili Jehovi. 18 Velik dio naroda, mnogi iz Efrajima,+ Manašea,+ Isakara i Zebuluna,+ nisu se očistili+ te nisu jeli pashalnu žrtvu kako je bilo propisano.+ Ali Ezekija se molio za njih:+ “Neka dobri+ Jehova oprosti 19 svakome tko je pripremio srce svoje+ da traži pravoga Boga Jehovu, Boga praotaca svojih, ako se i nije očistio kako se traži za svete stvari!”+ 20 I Jehova je poslušao Ezekiju i oprostio narodu.+
21 Tako su sinovi Izraelovi koji su bili u Jeruzalemu slavili Blagdan+ beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem.+ Leviti+ i svećenici+ svaki su dan hvalili Jehovu uz glasne zvuke glazbala, na slavu Jehovi.+ 22 I Ezekija je bodrio*+ sve levite koji su razborito vršili službu Jehovinu.+ I sedam dana svi su jeli ono što je bilo propisano za svetkovinu,+ prinoseći žrtve zajedništva+ i priznajući svoje grijehe+ Jehovi, Bogu praotaca svojih.
23 Potom je sva zajednica odlučila+ slaviti još sedam dana,+ tako da su s veseljem slavili blagdan još sedam dana. 24 Ezekija, kralj Judin, darovao je+ zajednici tisuću junaca i sedam tisuća ovaca, a knezovi+ su darovali zajednici tisuću junaca i deset tisuća ovaca. I posvetilo se mnogo svećenika.+ 25 Tako se veselila+ sva zajednica Judina,+ svećenici i leviti,+ sva zajednica što je došla iz Izraela,+ došljaci+ koji su došli iz zemlje izraelske+ i oni koji su živjeli u Judi. 26 U Jeruzalemu je vladalo veliko veselje, jer još od vremena Salamuna,+ sina Davidova, kralja Izraelova, nije bilo tako u Jeruzalemu.+ 27 Naposljetku su ustali svećenici levitski i blagoslovili+ narod. Glas je njihov bio uslišen i molitva je njihova doprla do njegova svetog prebivališta, do neba.+