Job

 2 “Doista, vi ste veliki ljudi

— s vama će izumrijeti mudrost!+

 3 I ja imam srce razumno+ kao i vi.

Nisam gori od vas,+

a tko za stvari takve ne bi znao?

 4 Bližnjima svojim podsmijeh sam postao,+

čovjek koji Boga priziva da mu odgovori.+

Na podsmijeh je pravednik, čovjek čestit.*

 5 Bezbrižan čovjek ruga se propasti,

misleći da ona čeka one kojima noge posrću.+

 6 Šatori su pljačkaški spokojni,+

oni koji Boga gnjeve jednako su sigurni

kao i oni koji boga svojeg u ruci nose.+

 7 Ali pitaj, molim te, stoku, i poučit će te,+

i krilata stvorenja nebeska, i reći će ti!+

 8 Za zemlju se zanimaj, i poučit će te,+

ribe morske+ ispričat će ti!

 9 Tko od svih njih ne zna

da je sve to ruka Jehovina načinila?+

10 A u njegovoj je ruci duša+ svega živoga

i duh svakoga tijela ljudskog.+

11 Zar uho ne ispituje riječi+

kao što nepce+ kuša hranu?

12 Zar nema mudrosti među starcima+

i zar dug život ne donosi razboritost?*

13 U Boga su mudrost i moć,+

on ima savjet i razbor.*+

14 Evo, što on sruši, ne može se izgraditi;+

što on pred čovjekom zatvori, ne može se otvoriti.+

15 Evo, on obuzdava vode, i one presušuju,+

pošalje ih, i one preobraze zemlju.+

16 U njega je snaga i mudrost,*+

njegov je i onaj koji griješi i onaj koji zavodi druge.+

17 On savjetnike navodi da bosi hodaju+

i suce ludima čini.

18 Sveze kraljevima on razvezuje+

i pojasom opasuje bokove njihove.

19 On svećenike navodi da bosi hodaju+

i obara one koji su zasjeli na mjesta svoja.+

20 On uzima riječi savjetnicima pouzdanim

i razumnost starcima oduzima.

21 On prezir izlijeva na dostojanstvenike+

i pojas moćnima otpasuje.

22 On razotkriva dubine iz tame+

i na svjetlo gustu tamu izvodi.

23 Narode on čini velikima, a onda ih zatire;+

širi narode, a onda ih u izgnanstvo odvodi.

24 On oduzima razum* glavarima naroda zemaljskog,*

pa ih pušta da lutaju po mjestima pustim,+ gdje puta nema.

25 Oni pipaju u tami,+ gdje svjetla nema,

a on ih pušta da lutaju unaokolo poput pijanica.+