Rimljanima
9 Istinu govorim+ u Kristu, ne lažem,+ jer moja savjest svjedoči sa mnom u svetom duhu, 2 da mi je silna tuga i neprekidna bol u srcu.+ 3 Jer htio bih da ja sam budem proklet i odvojen od Krista u korist svoje braće,+ koji su mi rod po tijelu.+ 4 Oni su Izraelci+ i njih je Bog posinio+ i njihova je slava+ i savezi+ i Zakon+ i služba Bogu*+ i obećanja.+ 5 Njihovi su i praoci+ i od njih je po tijelu potekao Krist.+ Neka je Bog, koji je iznad svega,+ blagoslovljen u svu vječnost! Amen.
6 No to ne znači da je riječ Božja zakazala.+ Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela.+ 7 I nisu svi djeca Abrahamova samo zato što su potomstvo njegovo,+ nego kao što piše: “Ono što će se nazvati ‘potomstvom tvojim’ doći će preko Izaka.”+ 8 To jest, djeca dobivena po tijelu+ nisu ujedno i djeca Božja,+ nego se djeca dobivena po obećanju+ računaju kao potomstvo. 9 Jer obećanje je glasilo ovako: “Doći ću dogodine u ovo doba i Sara će imati sina.”+ 10 Ali nije samo tada dano obećanje, nego i kad je Rebeka začela blizance+ s jednim čovjekom, s praocem našim Izakom. 11 Naime, dok se još nisu rodili niti učinili kakvo dobro ili zlo+ — da bi Božji naum o odabiru i dalje ovisio o onome koji poziva,+ a ne o djelima — 12 bilo joj je rečeno: “Stariji će robovati mlađemu.”+ 13 Kao što je napisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava zamrzio.”+
14 Dakle, što ćemo reći? Ima li nepravde kod Boga?+ Nipošto! 15 Jer Mojsiju kaže: “Smilovat ću se kome se hoću smilovati i bit ću milostiv kome hoću biti milostiv.”+ 16 Dakle, to ne ovisi o onome tko ima želju niti o onome tko se trudi, nego o Bogu,+ koji pokazuje milosrđe.+ 17 Jer za faraona Pismo kaže: “Ostavio sam te na životu zato da na tebi pokažem moć svoju i da se ime moje objavi po svoj zemlji.”+ 18 Dakle, nekima pokazuje milosrđe jer tako želi,+ a nekima daje da budu tvrdokorni jer tako želi.+
19 Nato ćeš mi reći: “Zašto onda Bog okrivljuje ljude? Pa tko se može oduprijeti njegovoj volji?”+ 20 Čovječe,+ tko si ti da prigovaraš Bogu?+ Hoće li djelo reći tvorcu svojemu: “Zašto si me ovakvim načinio?”+ 21 Pa zar lončar+ nema vlast nad glinom da od iste gline načini jednu posudu za plemenitu upotrebu, a drugu za neplemenitu upotrebu?+ 22 Pa što ako je Bog, iako je htio pokazati srdžbu i obznaniti svoju moć, s puno dugotrpljivosti podnosio posude srdžbe spremne za uništenje,+ 23 da bi obznanio bogatstvo+ svoje slave na posudama+ milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu,+ 24 naime na nama, koje je pozvao ne samo između Židova nego i između neznabožaca?+ 25 Tako i u Hošei kaže: “One koji nisu moj narod+ zvat ću ‘svojim narodom’ i neljubljenu ‘ljubljenom’.+ 26 I na mjestu gdje im je bilo rečeno: ‘Vi niste moj narod’, ondje će se nazvati ‘sinovima Boga živoga’.”+
27 A Izaija viče o Izraelu: “Ako bi sinova Izraelovih brojem bilo i kao pijeska morskoga,+ samo će se ostatak spasiti.+ 28 Jer Jehova će se potpuno i brzo obračunati s onima što žive na zemlji.”+ 29 I kao što je Izaija prorekao: “Da nam Jehova nad vojskama+ nije ostavio potomstva, bili bismo kao Sodoma, bili bismo nalik Gomori.”+
30 Dakle, što ćemo reći? Da su neznabošci, iako ne traže pravednost, postigli pravednost,+ pravednost koja proizlazi iz vjere.+ 31 A Izrael, iako je tražio zakon pravednosti, nije uspio postići svrhu tog zakona.+ 32 Zašto? Zato što ga nije tražio vjerom, nego djelima.+ Spotaknuli su se o “kamen spoticanja”,+ 33 kao što je napisano: “Gle, postavljam na Sionu kamen+ spoticanja i stijenu posrtanja,+ ali nitko tko vjeruje u njega neće se razočarati.”+