Efežanima
4 Zato vas ja, zatvorenik+ zbog Gospodina, usrdno molim da živite životom dostojnim*+ poziva kojim ste pozvani,+ 2 sa svom poniznošću+ i blagošću, s dugotrpljivošću,+ podnoseći jedni druge s ljubavlju,+ 3 istinski se trudeći održati jedinstvo duha, u miru koji vas povezuje.*+ 4 Jedno je tijelo+ i jedan duh+ — kao što je i jedna nada+ na koju ste pozvani — 5 jedan Gospodin,+ jedna vjera,+ jedno krštenje,+ 6 jedan Bog+ i Otac sviju, koji je nad svima i u svima i djeluje preko svih.
7 A svakome od nas ukazana je nezaslužena dobrota,+ onoliko koliko mu je Krist podario.+ 8 Zato je rečeno: “Kad je uzašao na visinu, odveo je zarobljenike, dao je ljude na dar.”+ 9 A to što kaže “uzašao je”,+ što drugo znači nego da je najprije sišao u donje krajeve, na zemlju?+ 10 Onaj koji je sišao isti je onaj koji je i uzašao+ daleko iznad svih nebesa,+ da sve ispuni.+
11 I dao je neke da budu apostoli,+ neke da budu proroci,+ neke da budu propovjednici dobre vijesti,*+ neke da budu pastiri i učitelji,+ 12 kako bi usmjeravali+ svete, kako bi služili i kako bi izgrađivali Kristovo tijelo,+ 13 dok svi ne postignemo jedinstvo u vjeri i u dobrom poznavanju* Sina Božjeg, dok ne postanemo odrasli ljudi,+ dok ne uzrastemo do punine Kristove,+ 14 da više ne budemo mala djeca koju kao da bacaju valovi+ i koju nosi amo-tamo svaki vjetar učenja,+ jer slušaju ljude koji se služe prijevarom+ i koji ih lukavo dovode u zabludu. 15 Nego, govoreći istinu,+ u svemu ljubavlju uzrastimo do zrelosti+ da budemo poput njega koji je glava,+ a to je Krist. 16 Od njega cijelo tijelo+ — kojemu su svi dijelovi skladno sastavljeni i složno rade jer svaki zglob koji ih povezuje ispunjava svoju svrhu da bi svaki pojedini ud mogao primjereno djelovati — doprinosi svojem rastu na izgradnju samoga sebe u ljubavi.+
17 Ovo, dakle, kažem i opominjem vas u Gospodinu: nemojte više živjeti kao što žive* neznabošci+ u svojem ispraznom razmišljanju,+ 18 zamračena uma+ i otuđeni+ od života koji daje Bog, zbog neznanja+ koje je u njima, zbog neosjetljivosti+ njihova srca. 19 Izgubivši svaki osjećaj za ono što je čestito,*+ predali su se besramnim djelima+ da bi pohlepno+ činili svakojake nečistoće.+
20 Ali to nije u skladu s onim što ste naučili o Kristu,+ 21 ako ste ga doista čuli i bili poučeni od njega+ — po istini+ koju je Isus naučavao — 22 da trebate skinuti staru osobnost+ oblikovanu vašim prijašnjim načinom života, koju kvare+ njene prevarljive želje,+ 23 a obnavljati se u sili koja pokreće vaš um+ 24 i obući+ novu osobnost+ koja je stvorena+ po Božjoj volji u istinskoj pravednosti+ i vjernosti.
25 Zato, sada kad ste odbacili laž,+ govorite istinu svaki svojemu bližnjem,+ jer smo udovi koji pripadaju jedni drugima.+ 26 Ako se gnjevite, nemojte griješiti!+ Sunce neka ne zađe, a da vi još osjećate srdžbu!+ 27 I ne dajte Đavlu priliku da djeluje!+ 28 Tko je krao, neka više ne krade,+ nego neka marljivo radi, čineći dobro rukama svojim,+ da ima što dati onome tko je u oskudici.+ 29 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta,+ nego samo ona koja je dobra, da prema potrebi izgrađuje druge i da bude na korist onima koji je slušaju.+ 30 I ne žalostite Božji sveti duh,+ kojim ste zapečaćeni+ za dan kad će vas otkupnina osloboditi.+
31 Neka se sva zlobna gorčina+ i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor+ ukloni od vas zajedno sa svom zloćom!+ 32 A budite dobrostivi+ jedni prema drugima, samilosni,+ spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama.+