Nehemija

9 Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca+ sakupili su se sinovi Izraelovi posteći+ u kostrijeti+ i posuti prahom.+ 2 I rod Izraelov odvojio se+ od svih tuđinaca.+ I stajali su i priznavali+ grijehe svoje+ i prijestupe otaca svojih.+ 3 Stojeći na mjestu svojemu,+ tri su sata*+ naglas čitali iz knjige zakona+ Jehove, Boga svojega, a onda su tri sata priznavali grijehe+ i klanjali se Jehovi, Bogu svojemu.+

4 A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija,+ Bani i Kenani popeli su se na mjesto podignuto+ za levite i glasno zavapili+ k Jehovi, Bogu svojemu. 5 I leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli su ovako: “Ustanite, blagoslivljajte+ Jehovu, Boga svojega, odvijeka i dovijeka!+ I neka je blagoslovljeno ime tvoje+ slavno i uzvišeno iznad svakog blagoslova i hvale!

6 Ti si jedini, Jehova!+ Ti si stvorio nebesa,+ nebo nad nebesima, i svu vojsku njihovu,+ zemlju+ i sve što je na njoj,+ mora+ i sve što je u njima,+ i ti sve to održavaš na životu i vojska+ nebeska klanja ti se. 7 Ti si, Jehova, pravi Bog, koji si izabrao Abrama+ i izveo ga iz Ura Kaldejskoga+ i dao mu ime Abraham.+ 8 I našao si da je srce njegovo vjerno pred tobom+ i zato si s njim sklopio savez+ da će dobiti zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana, da će je dobiti potomstvo njegovo.+ I ispunio si riječi svoje, jer si pravedan.+

9 Vidio si+ nevolju praotaca naših u Egiptu i čuo si viku njihovu na Crvenome moru.+ 10 I učinio si znakove i čuda na faraonu i na svim slugama njegovim i na svemu narodu zemlje njegove,+ jer si znao da su drsko postupali s njima.+ I stekao si sebi ime+ kakvo imaš danas. 11 I more si pred njima razdvojio,+ tako da su prešli posred mora po suhom,+ a progonitelje si njihove bacio u dubine+ kao kamen+ u silne vode.+ 12 Stupom od oblaka vodio si ih danju,+ a stupom od vatre noću,+ osvjetljavajući+ im put kojim su trebali ići. 13 Na goru Sinaj sišao si+ i s neba im govorio,+ i dao si im pravedne naredbe+ i zakon istine,+ dobre uredbe+ i zapovijedi.+ 14 I objavio si im svoj sveti dan počinka*+ i dao si im zapovijedi, uredbe i zakon preko sluge svojega Mojsija.+ 15 I kruh s neba dao si im u gladi njihovoj+ i vodu iz stijene izveo si im u žeđi njihovoj,+ i rekao si im da idu+ i zaposjednu zemlju za koju si se podignute ruke zakleo da ćeš im je dati.+

16 Ali oni, praoci naši, drsko su postupali+ i postali su nepokorni*+ te nisu slušali zapovijedi tvoje. 17 Nisu htjeli slušati+ niti su se više sjećali+ čudesnih djela koja si na njima učinio, nego su postali nepokorni+ i sebi su vođu postavili+ da se vrate u ropstvo u Egipat. Ali ti si Bog koji oprašta,+ dobrostiv+ i milosrdan,+ spor na gnjev+ i pun milosti,*+ i nisi ih ostavio.+ 18 I kad su sebi načinili lijevano tele+ i rekli: ‘To je Bog tvoj koji te izveo iz Egipta’,+ i kad su djelima svojim velik prezir pokazali, 19 ti ih u velikome milosrđu svojemu nisi ostavio+ u pustinji. Stup od oblaka nije odstupao od njih danju vodeći ih putem,+ niti stup od vatre noću osvjetljavajući im put kojim su trebali ići.+ 20 I duh+ svoj dobri dao si im da budu razboriti, mane svoje nisi uskratio ustima njihovim+ i vode si im dao u žeđi njihovoj.+ 21 Četrdeset+ si ih godina opskrbljivao hranom u pustinji. Ništa im nije nedostajalo.+ Odjeća njihova nije se trošila+ i noge njihove nisu oticale.+

22 I dao si im kraljevstva+ i narode i razdijelio im dio po dio,+ tako da su zaposjeli zemlju Sihona,+ kralja hešbonskoga,+ i zemlju Oga,+ kralja bašanskoga.+ 23 I sinove si njihove umnožio kao zvijezde na nebu.+ Potom si ih doveo u zemlju+ za koju si obećao praocima njihovim+ da će ući u nju i zaposjesti je. 24 I sinovi su njihovi+ ušli i zaposjeli zemlju,+ a ti si pokorio+ pred njima stanovnike te zemlje, Kanaance,+ i dao ih u ruke njihove, jednako kao i kraljeve njihove+ i narode te zemlje,*+ da rade s njima što god hoće.+ 25 I osvojili su utvrđene gradove+ i plodnu zemlju,+ i zaposjeli su kuće pune svakakvog dobra,+ nakapnice* iskopane,+ vinograde, maslinike+ i voćaka mnogo, i jeli su i nasitili se+ i ugojili+ i uživali u velikoj dobroti tvojoj.+

26 Ali postali su neposlušni+ i pobunili se protiv tebe,+ okrenuli su leđa zakonu tvojemu+ i ubijali proroke tvoje,+ koji su ih opominjali da bi ih vratili k tebi,+ i djelima su svojim pokazivali velik prezir.+ 27 Zato si ih davao u ruke protivnika njihovih,+ koji su im zadavali nevolje.+ A kad su bili u nevolji, vapili su k tebi+ i ti si ih čuo s neba+ i u velikome milosrđu svojemu+ davao si im spasitelje,+ koji su ih izbavljali iz ruku protivnika njihovih.+

28 Ali čim bi nastupio mir, opet su činili što je zlo pred tobom+ i ti si ih prepuštao rukama neprijatelja njihovih, koji su ih gazili.+ Tada bi se obratili i tebe u pomoć zvali,+ a ti si čuo s neba+ i u velikome milosrđu svojemu mnogo ih puta izbavljao.+ 29 Premda si ih opominjao+ da bi ih vratio zakonu svojemu,+ oni su drsko postupali+ i nisu slušali zapovijedi tvoje i ogriješili+ su se o zakone tvoje,+ koji život znače onome tko ih drži.+ I tvrdoglavo su ti leđa okretali,+ bili su nepokorni+ i nisu slušali.+ 30 A ti si mnogo godina bio strpljiv s njima+ i opominjao ih+ duhom svojim preko proroka svojih, ali nisu slušali.+ Naposljetku si ih predao u ruke drugim narodima.*+ 31 Ali u velikome milosrđu svojemu nisi ih istrijebio+ niti ostavio,+ jer ti si Bog dobrostiv+ i milosrdan.+

32 A sada, Bože naš, Bože veliki+ i moćni,+ ti koji ulijevaš strah,+ koji čuvaš savez+ i pokazuješ milost,*+ neka ne bude neznatna pred licem tvojim+ sva ova nevolja koja je snašla nas,+ kraljeve naše,+ knezove naše,+ svećenike naše,+ proroke naše,+ praoce naše+ i sav narod tvoj od vremena kraljeva asirskih pa do danas.+ 33 Ti si pravedan+ u svemu što nas je snašlo, jer ti si postupao vjerno,+ a mi smo činili zlo.+ 34 I kraljevi naši, knezovi naši, svećenici naši i praoci naši+ nisu izvršavali zakon tvoj,+ nisu slušali zapovijedi tvoje+ ni opomene tvoje kojima si ih opominjao.+ 35 I u kraljevstvu svojemu+ i usred dobara koja si im dao u izobilju,+ u prostranoj i plodnoj zemlji+ koju si im dodijelio, oni ti nisu služili+ i nisu se odvratili od zlih djela svojih.+ 36 I evo, mi smo danas robovi!+ U zemlji koju si dao praocima našim da jedu plodove njezine i dobra njezina, evo, mi smo robovi u njoj,+ 37 a obilan urod njezin+ ide kraljevima+ koje si postavio nad nama zbog grijeha naših,+ i oni vladaju nad tijelima našim i nad stokom našom po svojoj volji, a mi smo u nevolji velikoj.+

38 I zbog svega toga obavezujemo se pismeno na vjernost+ i ovjeravamo to pečatom+ naših knezova, levita i svećenika.”+