Izaija
8 Jehova mi je rekao: “Uzmi veliku ploču+ i napiši na njoj pisaljkom čovjeka smrtnog: ‘Maher-Šalal-Haš-Baz.’* 2 I neka mi to potvrde+ vjerodostojni svjedoci,+ svećenik Urija+ i Zaharija, sin Jeberekijin.”
3 Zatim sam prišao k proročici, i ona je zatrudnjela i rodila sina.+ Tada mi je Jehova rekao: “Daj mu ime Maher-Šalal-Haš-Baz, 4 jer prije nego dječak nauči dozivati oca i majku,+ odnijet će se bogatstvo Damaska i plijen Samarije pred kralja asirskoga!”+
5 Još mi je rekao Jehova: 6 “Zbog toga što je narod ovaj odbacio+ vode Šiloaha*+ koje lagano teku, a raduje se+ Resinu i sinu Remalijinu,+ 7 Jehova, evo, navodi na njih+ silne i velike vode Rijeke+ — kralja asirskoga+ i svu slavu njegovu.+ I on će se izliti iz svih korita svojih i preliti preko svih obala svojih 8 i proći kroz Judu. Poplavit će ga i prijeći preko njega.+ Do grla će mu doći.+ Krila će svoja raširiti+ preko cijele zemlje tvoje, Emanuele!”*+
9 Činite im zlo, narodi, ali bit ćete satrti! Poslušajte, svi koji ste u dalekim krajevima zemaljskim!+ Opašite se,+ ali bit ćete satrti!+ Opašite se, ali bit ćete satrti! 10 Kujte naum, ali propast će!+ Recite nešto, ali neće se ostvariti, jer Bog je s nama!*+ 11 Jer ovako mi je rekao Jehova, uhvativši me snažnom rukom svojom, kako bi me odvratio da ne idem putem kojim ovaj narod ide: 12 “Ne govorite: ‘Pridružimo se uroti!’ kad god narod ovaj kaže: ‘Kujmo urotu!’+ Ne bojte se onoga čega se oni boje i nemojte drhtati pred time!+ 13 Jehova nad vojskama — on jedini neka vam bude svet,+ njega se bojte+ i pred njim drhtite!”+
14 On će biti kao sveto mjesto,+ ali bit će kao kamen o koji će udariti i kao stijena o koju će se spotaknuti+ oba doma Izraelova, kao stupica i kao zamka za stanovnike Jeruzalema.+ 15 Mnogi će se od njih spotaknuti, pasti i razbiti, u zamku će upasti i uhvatiti se.+
16 Smotaj svitak svjedočanstva,+ zapečati zakon među učenicima mojim!+ 17 Čekat ću Jehovu,+ koji je okrenuo lice svoje od doma Jakovljeva,+ i uzdat ću se* u njega.+
18 Evo, ja i djeca koju mi je dao Jehova+ u Izraelu znak+ smo i čudo od Jehove nad vojskama, koji prebiva na gori Sionu.+
19 Ako vam kažu: “Obratite se onima koji duhove prizivaju+ ili gataju, koji šapću+ i mrmljaju*” — ne treba li se Bogu svojemu narod obraćati?+ Zar će se mrtvima obraćati za žive?+ 20 U zakonu i svjedočanstvu+ pomoć tražite!
Oni će doista govoriti te riječi,+ ali neće ih obasjati svjetlost svanuća.+ 21 Svi će ići zemljom potlačeni i gladni,+ i od gladi i gnjeva koji će osjećati proklinjat će kralja svojega i Boga svojega,+ gore upravljajući pogled svoj. 22 I po zemlji će gledati, a ono nevolja i tama,+ tmina, teška vremena i mrak u kojem se svjetlost ne nazire.+