Izaija
37 Čim je to čuo kralj Ezekija, razderao je haljine svoje, ogrnuo kostrijet+ i otišao u dom Jehovin.+ 2 I poslao je Elijakima,+ upravitelja dvorskoga, Šebnu, pisara,+ i starješine svećeničke,+ ogrnute kostrijeću, k proroku Izaiji,+ sinu Amosovu.+ 3 Oni su mu rekli: “Ovako kaže Ezekija: ‘Ovaj je dan dan nevolje,+ ukora i drskoga ruganja,+ jer sinovi su došli do porođaja, a nema snage da se rode.+ 4 Možda će Jehova, Bog tvoj, čuti riječi rabšaka,*+ kojeg je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se ruga+ Bogu živome, pa će ga Jehova, Bog tvoj, pozvati na odgovornost zbog riječi koje je čuo.+ Pomoli se+ za ostatak koji je još živ!’”+
5 I kad su sluge kralja Ezekije otišle k Izaiji,+ 6 Izaija im je rekao: “Ovako kažite gospodaru svojemu: ‘Ovako kaže Jehova:+ “Ne boj se+ riječi koje si čuo, kojima su sluge+ kralja asirskoga hulile na mene! 7 Smest ću ga,*+ i on će čuti vijest+ i vratit će se u zemlju svoju. I učinit ću da padne od mača u zemlji svojoj.”’”+
8 Kad je rabšak+ čuo da je kralj asirski otišao iz Lakiša,+ vratio se k njemu i našao ga kako se bori protiv Libne.+ 9 Naime, kralj je čuo da se govori za Tirhaku,+ kralja etiopskoga: “Došao je u boj protiv tebe.” Kad je to čuo, poslao je glasnike+ Ezekiji, poručivši: 10 “Ovako recite Ezekiji, kralju Judinu: ‘Ne daj da te zavara Bog tvoj u kojega se uzdaš,+ kada ti kaže: “Jeruzalem neće biti predan u ruke kralju asirskom”!+ 11 Eto, sam si čuo što su kraljevi asirski učinili svim zemljama koje su opustošili,*+ a ti li ćeš se izbaviti?+ 12 Jesu li ih izbavili bogovi+ naroda onih koje su praoci moji potukli+ — Gozance,+ Harance,+ Resefce i sinove Edenove+ koji su u Tel-Asaru? 13 Gdje je kralj Hamata,+ kralj Arpada,+ kralj grada Sefarvajima,+ kralj Hene i kralj Ive?’”+
14 I Ezekija je primio pismo koje su mu donijeli glasnici i pročitao ga.+ Potom je Ezekija otišao u dom Jehovin i razvio ga pred Jehovom.+ 15 Tada se Ezekija pomolio Jehovi:+ 16 “Jehova nad vojskama, Bože Izraelov,+ koji sjediš nad kerubima,* ti si jedini pravi Bog nad svim kraljevstvima zemaljskim.+ Ti si stvorio nebo i zemlju.+ 17 Prigni, Jehova, uho svoje i čuj!+ Otvori, Jehova, oči svoje+ i vidi, i čuj sve riječi Sanheribove+ koje je poručio da bi se rugao Bogu živome!+ 18 Istina je, Jehova, da su kraljevi asirski opustošili sve zemlje, a i svoju zemlju,+ 19 i pobacali su bogove njihove u vatru,+ jer to nisu bili bogovi,+ nego djelo ruku ljudskih,+ drvo i kamen — zato su ih uništili.+ 20 A sada, Jehova, Bože naš,+ izbavi nas iz ruke njegove,+ da sva kraljevstva zemaljska spoznaju da si ti, Jehova, Bog jedini!”+
21 Tada je Izaija, sin Amosov, poručio Ezekiji: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Zato što si mi se molio zbog Sanheriba, kralja asirskoga,+ 22 evo riječi koju Jehova objavljuje protiv njega:
“Prezire te i ruga ti se djevica, kći sionska.+
Za tobom podrugljivo glavom odmahuje kći jeruzalemska.+
23 Kome se rugaš+ i na koga huliš?+
Na koga vičeš+
i na koga oholo dižeš pogled svoj?+
Na Sveca Izraelova!+
24 Preko slugu svojih rugaš se Jehovi i kažeš:+
‘Ja ću se s mnoštvom bojnih kola svojih+
popeti na vrh gora,+
na najdalje obronke Libanona,+
i posjeći ću visoke cedre njegove, krasne borovice njegove.+
Doći ću na najviši vrh njegov, u gustu šumu njegovu.+
26 Nisi li čuo+ što od davnine namjeravam učiniti?+
Davnih dana to sam smislio.+ Sada ću to učiniti.+
A na tebi je da opustošiš gradove utvrđene i pretvoriš ih u ruševine.+
27 Stanovnicima njihovim ruke će klonuti,+
prestrašit će se i posramiti.+
Bit će kao bilje u polju i mlada trava zelena,+
kao trava po krovovima+ i na poljima* opaljena vjetrom istočnim.+
28 Dobro znam kad sjediš mirno i kad bilo što činiš+
i kako bjesniš na mene,+
29 jer ti bjesniš na mene+ i rika je tvoja došla do ušiju mojih.+
Stavit ću kuku svoju u nos tvoj i uzde svoje među usne tvoje,+
i vratit ću te putem kojim si došao.”+
30 A ovo će ti biti znak: Ove godine jest će se što uzraste od prosuta sjemenja,+ druge godine žito koje samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i jedite rod njihov!+ 31 Preživjeli iz doma Judina, oni koji preostanu,+ pustit će korijen u dubinu i plod rađati u visinu.+ 32 Jer iz Jeruzalema će doći ostatak+ i preživjeli s gore Siona.+ To će učiniti revnost Jehove nad vojskama.+
33 Zato ovako kaže Jehova za kralja asirskoga:+ “Neće on ući u grad ovaj,+ niti će ovamo odapeti strijelu, neće mu se sa štitom primaknuti, niti će opsadni nasip pred njim nasuti.”’+
34 ‘Vratit će se putem kojim je došao, i u grad ovaj neće ući’, kaže Jehova.+ 35 ‘Branit ću grad ovaj+ i spasiti ga radi sebe+ i radi Davida, sluge svojega.’”+
36 Tada je izišao anđeo+ Jehovin i pobio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u taboru asirskom.+ A kad su ljudi ustali rano ujutro, oko njih su bili sve sami mrtvaci.+ 37 Potom je Sanherib,+ kralj asirski, ustao i otišao.+ I vrativši se, ostao je u Ninivi.+ 38 Jednog dana, dok se klanjao u hramu Nisroka,+ boga svojega,+ Adramelek i Sareser, sinovi njegovi, ubili su ga mačem+ i pobjegli u zemlju araratsku.+ A Esar-Hadon,+ sin njegov, počeo je kraljevati umjesto njega.