Jeremija
12 Pravedan si,+ Jehova, kad tužbe svoje iznosim tebi, kad pričam s tobom o pitanjima sudskim. Zašto je put zlikovaca uspješan,+ zašto svi koji iznevjere druge mir uživaju? 2 Ti si ih posadio, i oni su se ukorijenili. Rastu i plod donose. Ti si blizu usta njihovih, ali daleko od bubrega* njihovih.+ 3 Ti me, Jehova, znaš dobro.+ Vidiš me i ispituješ srce moje — ono je s tobom.+ Izdvoji ih kao ovce za klanje,+ odvoji ih za dan pokolja! 4 Dokle će zemlja venuti+ i sve bilje poljsko sahnuti?+ Zbog zloće stanovnika njezinih nestaje stoke i ptica,+ jer govore: “Ne vidi on kakva je budućnost naša.”
5 Ako s pješacima trčiš, pa te izmore, kako ćeš se s konjima utrkivati?+ Osjećaš li se sigurnim u zemlji mirnoj?+ Kako ćeš se onda zaputiti kroz guštare jordanske?+ 6 Jer čak i braća tvoja i dom oca tvojega, i oni su te iznevjerili.+ Čak i oni viču za tobom na sav glas. Ne vjeruj im, iako ti lijepo govore!+
7 “Ostavio sam dom svoj.+ Nasljedstvo svoje,+ onu koju mi duša ljubi, napustio sam i dao u ruke neprijateljima njezinim.+ 8 Ona koja je nasljedstvo moje postala mi je kao lav u šumi. Riče na mene, i zato sam je zamrzio.+ 9 Nasljedstvo moje+ postalo mi je kao šarena ptica grabljivica. Druge ptice grabljivice posvuda su oko nje.+ Dođite, skupite se, sve zvijeri poljske, dovedite i druge da jedu!+ 10 Pastiri mnogi+ uništili su vinograd moj,+ izgazili su nasljedstvo moje.+ Dragocjeno nasljedstvo moje+ pretvorili su u pustinju, u golu pustoš. 11 Pretvorili su ga u pustoš golu,+ usahnulo je, opustjelo mi je.+ Sva je zemlja u pustoš pretvorena, jer nitko ne uzima k srcu to što se događa.+ 12 Po svim stazama utabanim kroz pustaru došli su pustošitelji. Jer mač Jehovin proždire s jednoga kraja zemlje do drugoga.+ Nema mira nijednom stvorenju.* 13 Siju pšenicu, a žanju trnje.+ Iznemogli su od rada, a koristi neće imati.+ Posramit će se uroda svojega zbog usplamtjeloga gnjeva Jehovina.”
14 Ovako kaže Jehova za sve zle susjede svoje,+ koji diraju nasljedstvo koje je on dao narodu svojemu, Izraelu, u vlasništvo:+ “Evo, iščupat ću ih iz zemlje njihove,+ a dom Judin iščupat ću iz sredine njihove.+ 15 A kad ih iščupam, opet ću im se smilovati+ i dovest ću ih natrag, svakoga na nasljedstvo njegovo i svakoga na zemlju njegovu.”+
16 “I ako doista nauče puteve naroda mojega, da se zaklinju imenom mojim:+ ‘Tako živ bio Jehova!’ kao što su učili narod moj zaklinjati se Baalu,+ tada će dobiti mjesto usred naroda mojega.+ 17 A ako ne poslušaju, iščupat ću taj narod, iščupat ću ga i zatrti”,+ kaže Jehova.