Ezekijel
9 I na moje je uši povikao iz svega glasa: “Neka pristupe oni koji trebaju kazniti grad, svaki sa svojim oružjem pogubnim u ruci!”
2 I gle, došlo je šest ljudi iz pravca gornjih vrata+ koja gledaju na sjever, svaki sa svojim oružjem razornim u ruci. Među njima je bio i jedan čovjek odjeven u lan,+ koji je za pojasom imao pisarski pribor.* I oni su ušli i stali kraj žrtvenika bakrenog.+
3 A slava Boga Izraelova+ podigla se s keruba,*+ nad kojima je bila, i prešla na prag doma,+ a on je pozvao čovjeka odjevena u lan,+ koji je za pojasom imao pisarski pribor. 4 I rekao mu je Jehova: “Prođi po gradu, po Jeruzalemu, i obilježi znakom čela ljudi koji tuguju i plaču+ zbog svih gadosti koje se čine usred njega!”+
5 A onim drugima je na moje uši rekao: “Prođite za njim po gradu i ubijajte! Neka se ne sažali oko vaše i nemojte se smilovati!+ 6 Starce, mladiće i djevojke, djecu i žene+ pobijte da se istrijebe! Ali na kome god bude znak, njemu ne prilazite!+ Počnite od mojega svetišta!”+ I počeli su od staraca koji su bili pred domom.+ 7 I rekao im je: “Oskvrnite dom i napunite dvorišta pobijenima!+ Idite!” I otišli su i počeli ubijati po gradu.
8 Dok su oni ubijali, ja sam ostao, te sam pao ničice+ i povikao: “Jao,+ Svevišnji Gospodine Jehova! Zar ćeš zatrti sav ostatak Izraelov izlijevajući srdžbu svoju na Jeruzalem?”+
9 A on mi je rekao: “Velik je prijestup doma Izraelova i Judina,+ vrlo velik.+ Zemlja je puna krvoprolića,+ a grad je pun pokvarenosti.+ Jer govore: ‘Jehova je ostavio ovu zemlju.+ Jehova ne vidi.’+ 10 Zato se ni moje oko neće sažaliti+ i neću se smilovati.+ Djela njihova oborit ću na glavu njihovu.”+
11 I gle, čovjek odjeven u lan, koji je za pojasom imao pisarski pribor, javio je vijest: “Učinio sam kako si mi zapovjedio.”+