Djela apostolska
11 A apostoli i braća koji su bili u Judeji čuli su da su i neznabošci+ primili riječ Božju, 2 pa kad je Petar došao u Jeruzalem, pobornici obrezanja+ počeli su mu prigovarati 3 zbog toga što je otišao u kuću neobrezanih ljudi i što je jeo s njima. 4 Nato im je Petar ispričao sve redom kako je bilo:
5 “Bio sam u gradu Jopi i molio sam se, te sam pao u zanos* i imao viđenje. Vidio sam nešto poput velikog platna držanog za četiri kraja kako silazi s neba i spušta se do mene. 6 Zagledao sam se u njega, promotrio i vidio četveronošce zemaljske i divlje životinje i gmižuća stvorenja i ptice nebeske.+ 7 Čuo sam i glas koji mi je rekao: ‘Ustani, Petre! Kolji i jedi!’+ 8 Ali ja sam rekao: ‘Nipošto, Gospodine, jer ništa okaljano ili nečisto nikada nije ušlo u moja usta!’+ 9 No glas s neba odgovorio je drugi put: ‘Ne zovi okaljanim ono što je Bog očistio!’+ 10 A to se ponovilo i treći put, a onda je sve bilo uzeto natrag na nebo.+ 11 I, evo, u tom trenutku pred kućom u kojoj smo se nalazili stala su tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni.+ 12 Tada mi je duh+ rekao da pođem s njima bez oklijevanja. A sa mnom su pošla i ova šestorica braće te smo ušli u kuću tog čovjeka.+
13 On nam je ispričao da je u kući svojoj vidio anđela, koji je stao pred njega i rekao mu: ‘Pošalji ljude u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar!+ 14 On će ti kazati riječi po kojima se možeš spasiti ti i sav dom tvoj.’+ 15 A kad sam počeo govoriti, sišao je na njih sveti duh kao i na nas u početku.+ 16 Tada sam se sjetio kako je Gospodin govorio: ‘Ivan je krstio vodom,+ a vi ćete biti kršteni svetim duhom.’+ 17 Dakle, ako je Bog isti dar dao njima kao što ga je dao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista,+ tko sam ja da bih mogao spriječiti Boga?”+
18 A kad su to čuli, umirili su se+ i počeli slaviti Boga,+ govoreći: “Dakle, Bog je i neznabošcima udijelio pokajanje koje vodi u život.”+
19 A oni što ih je raspršila+ nevolja koja je nastala zbog Stjepana stigli su sve do Fenicije,+ Cipra+ i Antiohije, ali nisu propovijedali riječ nikome osim Židovima.+ 20 No među njima bili su neki ljudi s Cipra i iz Cirene koji su došli u Antiohiju i počeli razgovarati s ljudima koji su govorili grčki,+ objavljujući dobru vijest o Gospodinu Isusu.+ 21 A ruka Jehovina+ bila je s njima i mnogi su ljudi postali vjernici i obratili se Gospodinu.+
22 A glas o njima došao je do ušiju skupštine koja je bila u Jeruzalemu, pa su poslali Barnabu+ u Antiohiju. 23 Kad je on stigao i vidio Božju nezasluženu dobrotu,+ obradovao se+ i sve ih hrabrio da odlučna srca ostanu vjerni Gospodinu,+ 24 jer je bio dobar čovjek, pun svetog duha i vjere. I velik broj ljudi pridružio se Gospodinu.+ 25 Zatim je otišao u Tarz+ potražiti Savla.+ 26 Kad ga je našao, odveo ga je u Antiohiju. I tako su se cijelu godinu sastajali s njima u skupštini i poučavali veliko mnoštvo ljudi, te su božanskom providnošću upravo u Antiohiji učenici prvi put nazvani kršćanima.+
27 U te su dane proroci+ došli iz Jeruzalema u Antiohiju. 28 Jedan od njih, po imenu Agab,+ ustao je i po duhu pretkazao da će po svemu svijetu* zavladati velika glad.+ To se i dogodilo za Klaudijeve vladavine. 29 Stoga su učenici, svatko prema svojim mogućnostima,+ odlučili poslati pomoć da se tako posluži+ braći koja žive u Judeji. 30 To su i učinili, poslavši je starješinama po Barnabi i Savlu.+