Djela apostolska
22 “Ljudi, braćo+ i očevi, čujte što ću vam sada reći u svoju obranu!”+ 2 Kad su čuli da im se obraća na hebrejskom jeziku,+ još su više utihnuli, a on je rekao: 3 “Ja sam Židov,+ rođen u Tarzu u Ciliciji,+ ali školovan u ovom gradu kod nogu Gamalijelovih,+ poučen da se strogo držim+ Zakona naših predaka. Revno+ sam služio Bogu kao i svi vi danas. 4 Sljedbenike ovoga Puta* progonio sam do smrti,+ bacajući u okove i predajući u zatvor+ i muškarce i žene. 5 O tome mi mogu posvjedočiti i veliki svećenik i cijelo vijeće starješina.+ Od njih sam čak dobio pisma+ za braću u Damasku, pa sam pošao da i one ondje dovedem okovane u Jeruzalem da budu kažnjeni.
6 Ali dok sam putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasjala velika svjetlost.+ 7 Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je govorio: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’+ 8 A ja sam odvratio: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Rekao mi je: ‘Ja sam Isus Nazarećanin, kojega ti progoniš.’+ 9 A ljudi koji su bili sa mnom+ vidjeli su doduše svjetlost, ali nisu razumjeli riječi onoga koji mi je govorio.+ 10 Nato sam upitao: ‘Što da učinim,+ Gospodine?’ Gospodin mi je odgovorio: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći sve što ti je određeno učiniti!’+ 11 Ali kako sam oslijepio od sjaja one svjetlosti, moji su me pratioci poveli za ruku i tako sam stigao u Damask.+
12 A neki Ananija, bogobojazan čovjek koji se držao Zakona, o kojem su dobro govorili+ svi Židovi koji su ondje živjeli, 13 došao je k meni, pristupio mi i rekao: ‘Savle, brate, progledaj!’+ I istog sam časa pogledao u njega. 14 A on je rekao: ‘Bog praotaca naših+ izabrao te+ da upoznaš volju njegovu, da vidiš+ Pravednika+ i čuješ glas iz usta njegovih,+ 15 jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo.+ 16 I zašto sad oklijevaš? Ustani, krsti se+ i operi+ grijehe svoje prizivajući ime njegovo!’+
17 Kad sam se vratio u Jeruzalem+ i molio se u hramu, pao sam u zanos*+ 18 i vidio Gospodina kako mi govori: ‘Požuri i brzo izađi iz Jeruzalema, jer neće prihvatiti+ tvoje svjedočanstvo o meni!’ 19 A ja sam rekao: ‘Gospodine, oni sami znaju da sam bacao u zatvor+ i tukao po sinagogama one koji vjeruju u tebe.+ 20 I dok se prolijevala krv tvog svjedoka Stjepana,+ i ja sam ondje stajao i odobravao to+ te čuvao ogrtače onih koji su ga ubijali.’ 21 No on mi je rekao: ‘Idi, jer te šaljem k narodima koji su daleko!’”+
22 Oni su ga slušali sve do te riječi, a tada su povikali: “Ukloni takvoga sa zemlje, jer ne zaslužuje da živi!”+ 23 A kako su vikali, bacali haljine i vitlali prašinu u zrak,+ 24 tisućnik je naredio da ga odvedu u vojarnu i odredio da ga bičevanjem ispitaju kako bi doznao zašto tako viču+ protiv njega. 25 A kad su ga rastegnuli da bi ga bičevali, Pavao je rekao stotniku koji je ondje stajao: “Zar smijete bičevati čovjeka koji je rimski građanin,+ i to bez suđenja?” 26 Kad je stotnik to čuo, otišao je tisućniku i javio mu: “Što si to naumio? Ovaj je čovjek rimski građanin!” 27 Tada je tisućnik prišao Pavlu i upitao ga: “Reci mi, jesi li ti rimski građanin?”+ On je odgovorio: “Jesam.” 28 Tisućnik mu je nato rekao: “Ja sam to građanstvo kupio za mnogo novca.” Pavao je odvratio: “A ja sam se s njim i rodio.”+
29 Stoga su odmah odstupili od njega oni koji su ga trebali pod mukama ispitivati. A tisućnik se uplašio kad je saznao da je Pavao rimski građanin,+ a on ga je bio svezao.
30 Kako je tisućnik htio saznati zašto su Židovi optuživali Pavla, sutradan mu je skinuo okove i zapovjedio da se skupe glavari svećenički i cijelo Sudbeno vijeće*. Tada je doveo Pavla i postavio ga pred njih.+