Postanak

41 A kad su se navršile dvije godine, faraon je sanjao+ da stoji pokraj Nila. 2 I gle, iz Nila je izašlo sedam krava, lijepih i debelih, i počele su pasti travu pored rijeke.+ 3 A poslije njih iz Nila je izašlo sedam drugih krava, ružnih i mršavih,+ i stale su pored onih krava na obali Nila. 4 Tada su ružne i mršave krave pojele sedam lijepih i debelih krava.+ Uto se faraon probudio.+

5 No opet je zaspao i usnio drugi san. I gle, sedam klasova, krupnih i lijepih, izraslo je na jednoj stabljici.+ 6 A nakon njih izraslo je sedam klasova sitnih i istočnim vjetrom opaljenih.+ 7 I sitni klasovi progutali su sedam krupnih i punih klasova.+ Uto se faraon probudio, i gle, bio je to san.

8 Ali ujutro je bio uznemiren.*+ Stoga je poslao da pozovu sve svećenike egipatske koji se bave vračanjem+ i sve mudrace,+ i faraon im je ispričao svoje snove.+ No nije se našao nitko tko bi ih faraonu mogao protumačiti.

9 Tada se glavni peharnik obratio faraonu:+ “Moram danas spomenuti grijehe svoje.+ 10 Faraon se jednom razljutio na sluge svoje.+ Zato me stavio u zatvor u kući zapovjednika tjelesne straže,+ mene i glavnog pekara. 11 Iste noći on i ja usnili smo san. Svaki je usnio san drugog značenja.+ 12 A ondje je s nama bio neki mladi Hebrej,+ sluga zapovjednika tjelesne straže.+ Kad smo mu ispričali snove,+ on nam ih je protumačio. Svakom je protumačio njegov san. 13 I kako nam ih je protumačio, tako se i dogodilo. Mene je faraon vratio u službu,+ a onoga je čovjeka objesio.”+

14 I faraon je poslao da pozovu Josipa+ i brzo ga dovedu iz zatvora.+ A on se obrijao,*+ obukao druge haljine+ i izašao pred faraona. 15 Onda je faraon rekao Josipu: “Usnio sam san, ali nitko ga ne može protumačiti. A čuo sam da se govori za tebe da možeš protumačiti san kad ga čuješ.”+ 16 Nato je Josip odgovorio faraonu: “To nije u mojoj vlasti! Bog će faraonu objaviti dobro.”+

17 Faraon je onda rekao Josipu: “U svom snu stajao sam na obali Nila. 18 I gle, iz Nila je izašlo sedam krava, debelih i lijepih, i počele su pasti travu pored rijeke.+ 19 A poslije njih izašlo je sedam drugih krava, jadnih, vrlo ružnih i mršavih.+ Tako ružnih nisam vidio u svoj zemlji egipatskoj. 20 I te mršave i ružne krave pojele su prvih sedam debelih krava.+ 21 A kad su im dospjele u trbuh, nije se moglo poznati da su im u trbuhu, jer su bile ružne kao i prije.+ Tada sam se probudio.

22 Zatim sam vidio u snu, i gle, sedam klasova, punih i lijepih, izraslo je na jednoj stabljici.+ 23 A nakon njih izraslo je sedam klasova sasušenih, sitnih i istočnim vjetrom opaljenih.+ 24 I sitni klasovi progutali su sedam lijepih klasova.+ Ispričao sam ovo svećenicima koji se bave vračanjem,+ ali nijedan mi to nije mogao razjasniti.”+

25 Tada je Josip rekao faraonu: “Oba faraonova sna imaju isto značenje. Pravi Bog javlja faraonu što će učiniti.+ 26 Sedam lijepih krava znači sedam godina. I sedam lijepih klasova znači sedam godina. San je samo jedan. 27 Sedam mršavih i ružnih krava koje su se pojavile poslije onih znači sedam godina, a tako i sedam praznih klasova, opaljenih istočnim vjetrom,+ znači sedam godina gladi.+ 28 Ovo sam već rekao faraonu: Pravi je Bog pokazao faraonu što će učiniti.+

29 Evo, dolazi sedam godina velikog obilja u svoj zemlji egipatskoj. 30 Ali poslije njih nastat će sedam godina gladi, kad će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj i glad će opustošiti zemlju.+ 31 Za obilje koje je bilo u zemlji više se neće znati, jer će glad koja će poslije njega doći biti vrlo velika. 32 A to što je faraon dvaput usnio san znači da je pravi Bog to čvrsto odlučio+ i da će pravi Bog to brzo učiniti.+

33 Zato neka sada faraon potraži razboritog i mudrog čovjeka i postavi ga nad zemljom egipatskom!+ 34 Neka faraon postavi nadglednike u zemlji+ i ubire petinu od zemlje egipatske za tih sedam godina obilja!+ 35 Oni neka skupljaju od svega uroda tijekom tih sedam dobrih godina što dolaze, i neka sabiru žito pod ruku faraonovu za hranu u gradovima+ i pohranjuju ga! 36 I te će zalihe služiti za hranu u zemlji za sedam gladnih godina što će nastati u zemlji egipatskoj,+ da zemlja ne pomre od gladi.”+

37 Te su se riječi svidjele faraonu i svim slugama njegovim.+ 38 Zato je faraon rekao slugama svojim: “Možemo li naći drugoga čovjeka kao što je ovaj, u kojem je duh Božji?”+ 39 A onda je faraon rekao Josipu: “Kad je Bog tebi dao da znaš sve to,+ nitko nije tako razborit i mudar kao što si ti.+ 40 Ti ćeš biti upravitelj dvora mojega+ i sav će ti se narod moj bezuvjetno pokoravati.+ Jedino ću prijestoljem ja biti veći od tebe.”+ 41 Potom je faraon kazao Josipu: “Evo, postavljam te nad svom zemljom egipatskom.”+ 42 Tada je faraon skinuo pečatnjak+ s ruke svoje i stavio ga Josipu na ruku, obukao ga je u haljine od finog lana, a oko vrata mu je stavio zlatni lanac.+ 43 Dao je da ga se vozi u kolima koja su po časti bila odmah za njegovim+ i da pred njim kliču: “Abrek!”* Tako ga je postavio nad svom zemljom egipatskom.

44 Potom je faraon rekao Josipu: “Ja sam faraon, ali bez odobrenja tvojega nitko ne smije dignuti ni ruku ni nogu u svoj zemlji egipatskoj.”+ 45 Zatim je faraon dao Josipu ime Safenat-Paneah i dao mu je za ženu Asenatu,+ kćer Potifere, svećenika u Onu.*+ I Josip je počeo obilaziti zemlju egipatsku.+ 46 A kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskoga, Josip je imao trideset godina.+

Tada je Josip otišao od faraona i proputovao svu zemlju egipatsku. 47 I za sedam godina obilja zemlja je bogato rađala.+ 48 A on je skupljao od svega uroda u tih sedam godina što su došle na zemlju egipatsku i pohranjivao taj urod u gradove.+ U svaki je grad pohranjivao urod s okolnih polja.+ 49 I Josip je nagomilao žita vrlo mnogo,+ kao pijeska morskoga, pa su ga na kraju prestali i mjeriti, jer se nije dalo izmjeriti.+

50 I dok još nije nastupila prva godina gladi, Josip je dobio dva sina,+ koja mu je rodila Asenata, kći Potifere, svećenika u Onu. 51 Prvorođencu je Josip dao ime Manaše*+ jer, kako je rekao: “Bog mi je dao da zaboravim svu nevolju svoju i sav dom oca svojega.”+ 52 A drugome je dao ime Efrajim*+ jer, kako je rekao: “Bog me učinio plodnim u zemlji nevolje moje.”+

53 Tako je sedam godina za kojih je vladalo obilje u zemlji egipatskoj došlo kraju,+ 54 a nastupilo je sedam godina gladi, kako je Josip i rekao.+ I nastala je glad u svim zemljama, no u svoj zemlji egipatskoj bilo je kruha.+ 55 Ali naposljetku je i sva zemlja egipatska osjetila glad i narod je zavapio faraonu za kruhom.+ Tada je faraon rekao svim Egipćanima: “Idite k Josipu! Što vam god kaže, učinite!”+ 56 I glad je zavladala po svoj zemlji.+ Tada je Josip otvorio sve žitnice koje su imali te je prodavao hranu Egipćanima,+ jer je zavladala teška glad u zemlji egipatskoj. 57 I ljudi iz svih zemalja išli su u Egipat kupovati hranu od Josipa, jer je teška glad vladala po svim zemljama.+