Rimljanima
2 Zato nemaš izgovora, čovječe+ koji sudiš,+ tko god ti bio. Jer u čemu sudiš drugoga, osuđuješ samoga sebe, budući da ti koji sudiš+ činiš to isto.+ 2 A znamo da će Bog suditi po istini+ onima koji takvo što čine.
3 No misliš li, čovječe+ koji sudiš one koji takvo što čine, a sam to činiš, da ćeš izbjeći Božji sud?+ 4 Ili možda prezireš bogatstvo njegove dobrostivosti+ i uzdržljivosti+ i dugotrpljivosti,+ ne shvaćajući da te Božja dobrostivost želi dovesti do pokajanja?*+ 5 Nego svojom tvrdokornošću+ i nepokajničkim srcem+ navlačiš na sebe srdžbu+ za dan srdžbe+ i očitovanja+ Božjega pravednog suda.+ 6 A Bog će svakome uzvratiti po djelima njegovim:+ 7 onima koji ustrajnošću u dobrim djelima traže slavu i čast i neraspadljivost+ — vječni život. 8 A svadljivce+ i nepokorne istini,+ a pokorne nepravdi čeka srdžba i gnjev,+ 9 nevolja i tjeskoba. To čeka svakog čovjeka* koji čini zlo, najprije Židova,+ a onda i Grka.+ 10 A slava i čast i mir čeka svakoga tko čini dobro,+ najprije Židova,+ a onda i Grka.+ 11 Jer kod Boga nema pristranosti.+
12 Doista, svi koji su sagriješili nemajući zakon, propast će iako nisu imali zakon,+ a svi koji su sagriješili pod zakonom,+ bit će suđeni po zakonu.+ 13 Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji samo slušaju zakon, nego će pravednima biti proglašeni+ oni koji izvršuju zakon.+ 14 Jer kad se god neznabošci,+ koji nemaju zakona,+ po prirodi drže onoga što je u zakonu,+ oni su sami sebi zakon, premda nemaju zakona. 15 Oni pokazuju da je ono što nalaže zakon zapisano u njihovim srcima,+ a o tome svjedoči i njihova savjest+ te u svojim mislima bivaju optuženi+ ili pak opravdani. 16 Sve će se to očitovati u dan u koji će Bog preko Krista Isusa suditi+ ono što je sakriveno+ u ljudima,+ po dobroj vijesti koju objavljujem.+
17 Ako ti sebe nazivaš Židovom+ i oslanjaš se na zakon+ i ponosiš se Bogom+ 18 i poznaješ njegovu volju+ i znaš prepoznati što je najvrednije jer si poučen* iz Zakona,+ 19 te si uvjeren da si vođa slijepima,+ svjetlo onima koji su u tami,+ 20 odgajatelj nerazumnih,+ učitelj djece+ i da imaš osnove znanja i istine+ u Zakonu — 21 zar, dakle, ti koji učiš druge, ne učiš samoga sebe?+ Zar ti, koji propovijedaš: “Ne ukradi”,+ kradeš?+ 22 Zar ti, koji kažeš: “Ne učini preljub”,+ činiš preljub? Zar ti, kojemu su mrski idoli, pljačkaš+ hramove? 23 Zar ti, koji se ponosiš zakonom, obeščašćuješ Boga prestupanjem Zakona?+ 24 Jer, kao što je napisano, “zbog vas se među neznabošcima huli na ime Božje”.+
25 Naime, obrezanje+ koristi samo ako vršiš zakon,+ ali ako prestupaš zakon, tvoje je obrezanje+ postalo neobrezanje.+ 26 Dakle, ako se neobrezani+ pridržava pravednih zahtjeva+ Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?+ 27 I onaj koji je porijeklom neobrezan, a izvršava Zakon, sudit će tebi+ koji, iako imaš pisani zakon i obrezanje, prestupaš zakon. 28 Jer pravi Židov nije onaj koji je to izvana+ niti je pravo obrezanje ono koje je izvana, na tijelu,+ 29 nego je pravi Židov onaj koji je to u nutrini+ i njegovo je obrezanje obrezanje srca+ po duhu, a ne po pisanom zakonu.+ On ne dobiva pohvalu+ od ljudi, nego od Boga.+