Ezekijel
24 I opet mi je došla riječ Jehovina, devete godine, desetoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu: 2 “Sine čovječji, zapiši ime ovoga dana, dana današnjega! Upravo danas kralj babilonski navalio je na Jeruzalem.+ 3 Iznesi usporedbu* o domu buntovničkom+ i reci im:
‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Pristavi lonac, pristavi ga i ulij vode u njega!+ 4 Stavi u njega komade mesa,+ sve dobre komade, but i plećku! Napuni ga kostima najboljim! 5 Uzmi ovcu najbolju+ i posloži drva ukrug ispod njega! Skuhaj meso njezino, a skuhaj i kosti njezine u njemu!”’”+
6 Zato ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Teško gradu punom krvoprolića,+ loncu zahrđalom s kojega se hrđa ne skida! Komad po komad izvadi iz njega,+ nemoj za njih ždrijeb bacati!+ 7 Jer krv je njegova usred njega.+ Na golu stijenu on ju je prolio. Nije ju izlio na zemlju, da je prašinom prekrije.+ 8 Da pokažem gnjev svoj i osvetu izvršim,+ prolit ću krv njegovu na golu stijenu, da se ne prekrije.’+
9 Zato ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Teško gradu punom krvoprolića!+ Ja ću lomaču veliku naložiti.+ 10 Donesi mnogo drva! Potpali vatru! Raskuhaj meso! Izlij juhu, pa neka se i kosti sprže! 11 Potom ga stavi prazna na ugljevlje ražareno da se zagrije! Neka se bakar njegov usije i neka se nečistoća njegova rastali u njemu!+ Neka plamen proguta hrđu njegovu!+ 12 Kakve li muke! Ni uz velik napor ne skida se s lonca velika hrđa njegova.+ U vatru s hrđom njegovom!
13 ‘Besramna si djela činio u nečistoći svojoj.+ Zato sam te htio očistiti, ali ti se nisi očistio od nečistoće svoje.+ Nećeš se više očistiti dok ne iskalim gnjev svoj na tebi.+ 14 Ja, Jehova, tako sam rekao.+ Tako će se i dogoditi,+ tako ću i učiniti. Neću odustati,+ neću se sažaliti+ i neće mi biti žao.+ Sudit će ti prema putevima tvojim i prema djelima tvojim’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova.”
15 I opet mi je došla riječ Jehovina: 16 “Sine čovječji, evo, udarcem ću ti oduzeti ono što je drago očima tvojim,+ ali nemoj se u prsa udarati od tuge, ne plači i ne lij suze!+ 17 Jecaj bez riječi! Ne oplakuj mrtve!+ Stavi pokrivalo na glavu+ i obuj sandale!+ Ne iskazuj tugu pokrivajući usta*+ i ne jedi kruha koji se ožalošćenima daje!”+
18 Ujutro sam tako govorio narodu, a uvečer mi je umrla žena. A sljedećeg sam jutra učinio kako mi je bilo zapovjeđeno. 19 A narod me pitao: “Nećeš li nam reći što za nas znači to što radiš?”+ 20 Tada sam im rekao: “Došla mi je riječ Jehovina: 21 ‘Reci domu Izraelovu: “Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Oskvrnut ću svetište svoje,+ ono čime se silno ponosite,+ ono što je drago očima vašim+ i milo duši vašoj, a sinovi vaši i kćeri vaše koje ste ostavili past će od mača.+ 22 Tada ćete učiniti onako kako sam ja učinio. Nećete iskazivati tugu pokrivajući usta+ i nećete jesti kruha koji se ožalošćenima daje.+ 23 Stavit ćete pokrivalo na glavu i obuti sandale. Nećete se u prsa udarati od tuge i nećete plakati,+ nego ćete istrunuti u prijestupima svojim+ i jecat ćete među sobom.+ 24 Ezekijel vam je znak.+ Učinit ćete sve kako je i on učinio. Kad se to dogodi,+ tada ćete znati da sam ja Svevišnji Gospodin Jehova.’”’”+
25 “Sine čovječji, u dan kad im uzmem utvrdu njihovu, krasotu kojoj se raduju, ono što je drago očima njihovim+ i za čime im duša čezne, sinove njihove i kćeri njihove,+ 26 u taj će dan k tebi doći bjegunac da ti to javi.+ 27 U taj dan usta će se tvoja otvoriti pred bjeguncem,+ te ćeš govoriti i nećeš više biti nijem.+ I bit ćeš im znak.+ I tada će znati da sam ja Jehova.”+