2. Samuelova

19 I Joabu su javili: “Eno, kralj plače i tuguje za Abšalomom.”+ 2 Tako se pobjeda onoga dana pretvorila u tugu za sav narod, jer je narod toga dana čuo da kralj žali za sinom svojim. 3 I ljudi su toga dana kradom ulazili u grad,+ kao što se kradom šuljaju oni koji se stide jer su pobjegli iz boja. 4 A kralj je pokrio lice svoje i glasno jadikovao: “Sine moj, Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!”+

5 Na koncu je Joab došao kralju u kuću i rekao mu: “Danas si posramio sve sluge svoje, one koji su danas izbavili tvoju dušu+ i dušu sinova tvojih+ i kćeri tvojih,+ dušu žena tvojih+ i dušu inoča* tvojih,+ 6 jer ljubiš one koji te mrze, a mrziš one koji te ljube. Danas si pokazao da ti ništa ne znače ni zapovjednici ni sluge. Jer sada znam da bi ti bilo sasvim pravo da je Abšalom živ, a svi mi da smo poginuli. 7 Zato sada ustani i iziđi te utješi srce+ slugu svojih, jer ako ne iziđeš, kunem ti se Jehovom, nijedan čovjek neće ostati noćas s tobom!+ To će ti biti gore nego sva zla koja su te snašla od mladosti tvoje pa do danas.” 8 Tada je kralj ustao i sjeo kod gradskih vrata.+ I svemu su narodu javili: “Kralj sjedi na vratima.” I sav je narod došao pred kralja.

A Izraelci su bili pobjegli svaki kući svojoj.+ 9 I sav se narod po svim plemenima Izraelovim stao prepirati, govoreći: “Kralj nas je izbavio iz ruku neprijatelja naših,+ on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeći iz zemlje zbog Abšaloma.+ 10 A Abšalom, kojega smo pomazali sebi za kralja,+ poginuo je u boju.+ Zašto onda ništa ne poduzimate da dovedete kralja natrag?”+

11 A kralj David poručio je svećenicima Sadoku+ i Ebjataru:+ “Ovako kažite starješinama Judinim:+ ‘Zašto da vi budete posljednji koji će kralja dovesti natrag na dvor njegov, kad je ono što se govori po svemu Izraelu došlo i do kralja u kuću njegovu? 12 Vi ste moja braća, vi ste kost moja i meso moje.+ Zašto da budete posljednji koji će kralja dovesti natrag?’ 13 A Amasi+ kažite: ‘Nisi li ti kost moja i meso moje? Neka mi Bog učini tako i neka mi još doda+ ako mi ne budeš vojni zapovjednik umjesto Joaba+ dok si god živ!’”

14 I svi su mu se sinovi Judini u srcu priklonili kao jedan,+ tako da su poručili kralju: “Vrati se sa svim slugama svojim!”

15 I tako je kralj krenuo natrag i došao do Jordana. A sinovi Judini stigli su u Gilgal,+ dolazeći u susret kralju, da prevedu kralja preko Jordana. 16 I Šimi,+ sin Gere+ Benjaminovca iz Bahurima,+ požurio se da pođe sa sinovima Judinim u susret kralju Davidu. 17 S njim je bilo tisuću ljudi iz plemena Benjaminova. (Bio je s njim i Siba,+ sluga doma Šaulova, s petnaest sinova svojih+ i dvadeset slugu. Oni su uspjeli doći na Jordan prije kralja. 18 Siba je prešao Jordan preko gaza+ da pomogne domu kraljevu prijeći rijeku i da učini što god bude kralju po volji.) A Šimi, sin Gerin, pao je ničice pred kralja kad je kralj htio prijeći Jordan.+ 19 I rekao je kralju: “Neka mi gospodar moj ne uzme za grijeh i neka se ne spominje zla koje je učinio sluga tvoj+ onoga dana kad je gospodar moj, kralj, odlazio iz Jeruzalema! Neka to kralj ne uzima k srcu!+ 20 Jer sluga tvoj zna da je zgriješio. Zato sam danas došao prvi od svega doma Josipova+ da pođem u susret gospodaru svojemu, kralju.”

21 Tada je Abišaj,+ sin Serujin,+ odvratio: “Zar Šimi ne zaslužuje smrt zato što je proklinjao pomazanika Jehovina?”+ 22 Ali David je rekao: “Što vi imate s tim,+ sinovi Serujini, te mi se danas protivite?+ Zar da se danas tko u Izraelu pogubi?+ Zar ja ne znam da sam danas opet kralj nad Izraelom?” 23 Tada je kralj rekao Šimiju: “Nećeš poginuti!” I kralj mu se zakleo.+

24 I Mefibošet,+ unuk Šaulov, došao je u susret kralju. On nije prao* noge svoje,+ nije uređivao bradu* svoju+ niti prao haljine svoje od onoga dana kad je kralj otišao pa sve do dana kad se vratio u miru. 25 Kad je došao u Jeruzalem u susret kralju, kralj ga je upitao: “Zašto nisi pošao sa mnom, Mefibošete?” 26 A on je odgovorio: “Gospodaru moj, kralju, moj me sluga+ prevario. Jer tvoj mu je sluga rekao: ‘Osedlaj mi magaricu da je uzjašem i pođem s kraljem!’ jer je sluga tvoj hrom.+ 27 No on je oklevetao+ slugu tvojega pred gospodarom mojim, kraljem. Ali je gospodar moj, kralj, kao anđeo+ pravoga Boga. Zato čini što je dobro u očima tvojim! 28 Jer sav dom oca mojega nije zaslužio ništa drugo nego smrt od gospodara mojega, kralja, a ti si ipak postavio slugu svojega među one koji jedu za stolom tvojim.+ Kako bih se onda još imao pravo tužiti kralju?”+

29 A kralj mu je rekao: “Čemu da dalje govoriš? Određujem da ti i Siba podijelite zemlju!”+ 30 Nato je Mefibošet rekao kralju: “Neka uzme sve,+ kad se gospodar moj, kralj, vratio u miru kući svojoj!”

31 I Barzilaj+ Gileadovac došao je iz Rogelima da pođe s kraljem na Jordan i isprati ga do Jordana. 32 A Barzilaj je bio vrlo star, bilo mu je osamdeset godina.+ On je kralja opskrbljivao hranom dok je kralj boravio u Mahanajimu,+ jer je bio vrlo bogat.+ 33 I kralj je rekao Barzilaju: “Pođi sa mnom i ostani kod mene u Jeruzalemu, a ja ću se brinuti za tebe!”+ 34 Ali Barzilaj je rekao kralju: “Koliko mi je još godina života ostalo, pa da idem s kraljem u Jeruzalem? 35 Sada mi je osamdeset godina.+ Mogu li razabrati što je dobro, a što zlo? Može li sluga tvoj osjetiti okus onoga što jede i pije?+ Mogu li još slušati+ glas pjevača i pjevačica?+ Zašto bi onda sluga tvoj bio na teret+ gospodaru mojemu, kralju? 36 Sluga tvoj može kralja otpratiti samo mali komad puta do Jordana. Zašto bi mi kralj uzvratio takvom nagradom?+ 37 Molim te, dopusti sluzi svojemu da se vrati, da umrem+ u gradu svojemu kod groba oca svojega i majke svoje.+ Ali evo sluge tvojega Kimhama,+ pa neka on pođe s gospodarom mojim, kraljem! Učini mu što je dobro u očima tvojim!”

38 A kralj je rekao: “Kimham će poći sa mnom i ja ću mu učiniti što god bude tebi drago. Učinit ću ti što god zatražiš od mene.” 39 Tada je sav narod počeo prelaziti Jordan, a prešao je i kralj. Kralj je poljubio+ Barzilaja i blagoslovio ga,+ a on se vratio u mjesto svoje. 40 Kad je kralj prešao rijeku na putu u Gilgal,+ s njim je prešao Kimham, sav narod Judin i polovica naroda Izraelova. Tako su s kraljem prešli rijeku.

41 I gle, svi Izraelci došli su kralju i rekli mu: “Zašto+ su te braća naša, sinovi Judini, kradom odvela? Zašto su preveli preko Jordana kralja i dom njegov i sve ljude Davidove s njim?”+ 42 Tada su svi sinovi Judini odgovorili sinovima Izraelovim: “Zato što je kralj u bliskome srodstvu s nama!+ Pa zašto se vi ljutite zbog toga? Jesmo li jeli na kraljev trošak? Jesmo li dobili kakav dar?”

43 Ali sinovi Izraelovi odgovorili su sinovima Judinim: “Mi imamo deset puta više prava na kralja,+ pa tako i na Davida imamo više prava od vas. Zašto ste nas onda prezreli? Nismo li mi prvi+ trebali kralja dovesti natrag?” Ali riječi sinova Judinih bile su oštrije od riječi sinova Izraelovih.