Ezekijel
12 I opet mi je došla riječ Jehovina: 2 “Sine čovječji, ti živiš usred doma buntovničkoga,+ koji ima oči da vidi, ali ne vidi,+ i koji ima uši da čuje, ali ne čuje,+ jer je dom buntovnički.+ 3 Zato, sine čovječji, pripremi zavežljaj izgnanički i pođi po danu u izgnanstvo pred očima njihovim, pođi u izgnanstvo iz mjesta svojega na drugo mjesto pred očima njihovim! Možda će shvatiti što to znači, iako su dom buntovnički.+ 4 Iznesi po danu stvari svoje kao zavežljaj izgnanički pred očima njihovim i pođi uvečer pred očima njihovim kao što polaze oni koje vode u izgnanstvo!+
5 Pred očima njihovim prokopaj zid i iznesi stvari kroz njega!+ 6 Pred očima njihovim ponesi zavežljaj na ramenu! Po mraku iznesi stvari! Pokrij lice svoje da ne vidiš zemlju, jer sam te postavio da budeš znak+ domu Izraelovu!”+
7 I učinio sam onako kako mi je bilo zapovjeđeno.+ Iznio sam po danu stvari svoje, zavežljaj izgnanički, a uvečer sam prokopao zid rukom. Po mraku sam iznio stvari. Na ramenu sam nosio zavežljaj, pred očima njihovim.
8 Ujutro mi je opet došla riječ Jehovina: 9 “Sine čovječji, ne pita li te dom Izraelov, dom buntovnički:+ ‘Što radiš?’ 10 Reci im: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Ovo je objava poglavaru,+ protiv Jeruzalema i svega doma Izraelova koji je ondje.”’
11 Reci: ‘Ja sam vam znak.+ Kako sam ja učinio, tako će biti učinjeno njima. Otići će u izgnanstvo, u zarobljeništvo.+ 12 A poglavar koji je među njima po mraku će ponijeti zavežljaj na ramenu i iznijet će ga. Oni će prokopati zid da iznesu stvari kroz njega.+ On će pokriti lice svoje da ne vidi zemlju očima svojim.’ 13 A ja ću razapeti mrežu svoju iznad njega, i on će se uhvatiti u moju mrežu lovačku.+ I odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku,+ ali on je neće vidjeti. I ondje će umrijeti.+ 14 Sve oko njega koji mu pomažu i sve čete njegove raspršit ću na sve strane*+ i poslat ću mač svoj za njima.+ 15 I tada će znati da sam ja Jehova, kad ih rasijem među narode i raspršim po zemljama.+ 16 Ipak, ostavit ću im nekoliko ljudi koji će umaknuti maču,+ gladi i pošasti, da pričaju među narodima u koje će doći+ o svim gadostima svojim.+ I tada će znati da sam ja Jehova.”
17 I opet mi je došla riječ Jehovina: 18 “Sine čovječji, dršćući jedi kruh svoj, u nemiru i tjeskobi pij vodu svoju!+ 19 I reci narodu:* ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova stanovnicima Jeruzalema u zemlji Izraelovoj:+ “U tjeskobi jest će kruh svoj, sa strepnjom pit će vodu svoju, i opustjet će zemlja i nestat će sve što je na njoj+ zbog nasilja svih stanovnika njezinih.+ 20 Nastanjeni gradovi bit će opustošeni,+ sva će zemlja pustoš postati.+ I tada ćete znati da sam ja Jehova.”’”+
21 I opet mi je došla riječ Jehovina: 22 “Sine čovječji, kakvu to izreku imate u zemlji Izraelovoj?+ Jer govorite: ‘Prolaze dani,+ a nijedno se viđenje nije obistinilo.’+ 23 Zato im reci: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Učinit ću kraj toj izreci i neće se to više govoriti kao izreka u Izraelu.”’+ Reci im: ‘Bliže se dani+ i sve o čemu govore viđenja.’ 24 Jer neće više biti viđenja bezvrijednih+ niti gatanja neiskrenih u domu Izraelovu.+ 25 ‘“Jer ja, Jehova, kazat ću riječ, i ona će se obistiniti.+ Neće više biti odgađanja,+ jer u vaše dane,+ dome buntovnički, kazat ću riječ i izvršit ću je”, kaže Svevišnji Gospodin Jehova.’”
26 I opet mi je došla riječ Jehovina: 27 “Sine čovječji, evo, dom Izraelov govori: ‘Viđenje koje on vidi za dane je daleke, on prorokuje za daleka vremena.’+ 28 Zato im reci: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “‘Neće se više odgađati nijedna riječ moja.+ Riječ koju kažem izvršit će se’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova.”’”+