Zaharija
2 I podigao sam oči svoje i pogledao, kad gle — čovjek s užetom mjernim u ruci svojoj.+ 2 I upitao sam: “Kamo ideš?”
A on mi je odgovorio: “Da izmjerim Jeruzalem i da vidim kolika mu je širina i kolika mu je dužina.”+
3 I gle, izašao je anđeo koji je razgovarao sa mnom, a drugi mu je anđeo pošao u susret. 4 I rekao mu je: “Trči, reci onome mladiću ovako: ‘“Jeruzalem će biti naseljen kao grad bez zidova+ zbog mnoštva ljudi i stoke u njemu.+ 5 I ja ću mu”, govori Jehova, “biti zid vatreni unaokolo+ i slavom ću ga svojom ispuniti.”’”+
6 “Idite! Idite! Bježite iz zemlje sjeverne!”+ govori Jehova.
“Jer razasuo sam vas na sve strane”,*+ govori Jehova.
7 “Idi, Sione!+ Bježi, ti što živiš kod kćeri babilonske!+ 8 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, koji me, nakon što se proslavio,+ poslao k narodima koji su vas oplijenili:+ ‘Tko dira vas,+ dira zjenicu oka mojega.+ 9 Jer, evo, zamahujem rukom svojom na njih,+ i postat će plijen robovima svojim.’”+ “I tada ćete znati da me poslao Jehova nad vojskama.”+
10 “Kliči i raduj se, kćeri sionska,+ jer, evo, dolazim+ i prebivat ću usred tebe”,+ govori Jehova. 11 “I mnogi će narodi u taj dan pristati uz mene+ i bit će moj narod,+ a ja, Jehova, prebivat ću usred tebe.” Tada ćeš znati da me Jehova nad vojskama poslao k tebi.+ 12 I Jehova će u posjed uzeti Judu kao svoj dio na svetome tlu+ i opet će izabrati Jeruzalem.+ 13 Neka šuti svaki čovjek pred Jehovom,+ jer se on podigao+ iz svetoga prebivališta svojega.+