Otkrivenje
10 I vidio sam jednog drugog jakog anđela+ kako silazi s neba zaodjeven oblakom+ i s dugom iznad glave svoje. Lice mu je bilo kao sunce,+ a noge+ kao stupovi ognjeni. 2 U ruci je imao maleni otvoreni svitak. I desnom je nogom stao na more, a lijevom na zemlju,+ 3 i povikao je na sav glas, kao kad lav+ riče. Kad je povikao, oglasilo se sedam gromova+ glasovima svojim.
4 A kad je progovorilo sedam gromova, htio sam to zapisati, ali čuo sam glas s neba+ kako govori: “Zadrži u tajnosti*+ ono što je reklo sedam gromova i nemoj to zapisivati!” 5 I anđeo kojeg sam vidio kako stoji na moru i na zemlji podigao je desnu ruku prema nebu+ 6 i zakleo se onim koji živi+ u svu vječnost,+ koji je stvorio nebo i ono što je na njemu, zemlju+ i ono što je na njoj i more i ono što je u njemu:+ “Bog više neće čekati!+ 7 Nego, u danima oglašavanja sedmog anđela,+ kad dođe vrijeme da zatrubi,+ dovršit će se Božja sveta tajna,+ prema dobroj vijesti koju je Bog objavio robovima svojim prorocima.”+
8 I glas+ koji sam čuo s neba opet mi se obratio i rekao: “Idi, uzmi otvoreni svitak što je u ruci anđela koji stoji na moru i na zemlji!”+ 9 I otišao sam k anđelu i zamolio ga neka mi da onaj mali svitak. A on mi je rekao: “Uzmi ga i pojedi!+ Zagorčat će ti utrobu, ali u ustima će ti biti sladak kao med.” 10 I uzeo sam svitak iz anđelove ruke i pojeo ga.+ I u ustima mi je bio sladak kao med,+ ali kad sam ga progutao, zagorčao mi je utrobu. 11 I rekli su mi: “Prorokuj opet o pucima i narodima i jezicima i mnogim kraljevima!”+