2. Ljetopisa
32 Poslije svih tih događaja u kojima je Ezekija pokazao svoju vjernost Bogu+ došao je Sanherib,+ kralj asirski,+ i upao u Judu te opkolio utvrđene gradove+ namjeravajući ih osvojiti.
2 Kad je Ezekija vidio da je Sanherib došao u namjeri da udari na Jeruzalem, 3 odlučio je u dogovoru sa svojim knezovima+ i junacima zatrpati izvore vodene što su bili izvan grada.+ I oni su mu pomogli u tome. 4 Skupilo se mnogo naroda te su zatrpali sve izvore i potok+ što teče posred zemlje, jer su rekli: “Zašto da kraljevi asirski nađu toliko vode kad dođu?”
5 Potom se ohrabrio i obnovio sav oboreni zid+ i podigao kule+ na njemu. Izvana je sagradio drugi zid,+ utvrdio Milo*+ u Davidovu gradu i načinio mnoštvo kopalja+ i štitova.+ 6 I postavio je vojne zapovjednike+ nad narodom i skupio ih pred sobom na trgu+ pored gradskih vrata te ih bodrio*+ ovim riječima: 7 “Budite hrabri i jaki!+ Ne bojte se+ i ne plašite se+ kralja asirskoga+ i svega mnoštva što je s njim, jer naših ima više nego njihovih!+ 8 S njim je mišica tjelesna,+ a s nama je Jehova, Bog naš, da nam pomaže+ i da vodi bitke naše.”+ I narod se pouzdao u riječi Ezekije, kralja Judina.+
9 Poslije toga je asirski kralj Sanherib,+ dok je bio kod Lakiša+ sa svom vojskom svojom,+ poslao sluge svoje u Jeruzalem Ezekiji, kralju Judinu, i svim sinovima Judinim što su bili u Jeruzalemu, i poručio im:
10 “Ovako kaže Sanherib, kralj asirski:+ ‘U što se uzdate dok mirno sjedite u Jeruzalemu, koji je pod opsadom?+ 11 Ne zavodi+ li vas Ezekija,+ da bi vas pomorio glađu i žeđu, kad govori: “Jehova, Bog naš, izbavit će nas iz ruku kralja asirskoga”?+ 12 Nije li sam Ezekija uklonio obredne uzvišice njegove+ i žrtvenike njegove+ i potom zapovjedio Judi i Jeruzalemu: “Klanjajte se pred jednim+ žrtvenikom+ i na njemu spaljujte prinose”?+ 13 Zar ne znate što smo ja i praoci moji učinili svim narodima zemaljskim?*+ Jesu li bogovi+ naroda zemaljskih mogli izbaviti zemlju svoju iz ruku mojih? 14 Koji je od svih bogova tih naroda koje su pobili* praoci moji mogao izbaviti narod svoj iz ruku mojih? Pa zar onda može vaš Bog izbaviti vas iz ruku mojih?+ 15 Zato ne dajte da vas zavara Ezekija+ i da vas tako zavede!+ Nemojte mu vjerovati, jer nijedan bog bilo kojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti narod svoj iz ruku mojih ni iz ruku praotaca mojih! Kako će onda vaš Bog izbaviti vas iz ruku mojih?’”+
16 I sluge su njegovi još više govorili protiv pravoga Boga Jehove+ i protiv Ezekije, sluge njegova. 17 Napisao je i pisma+ u kojima se rugao Jehovi, Bogu Izraelovu,+ i ovako govorio protiv njega: “Kao što bogovi+ naroda zemaljskih nisu izbavili narod svoj iz ruku mojih,+ tako niti Bog Ezekijin neće izbaviti narod svoj iz ruku mojih.” 18 I vikali su na sav glas+ jezikom judejskim*+ narodu jeruzalemskom što je bio na zidu, da ga zaplaše+ i smetu, kako bi osvojili grad. 19 I govorili su protiv+ Boga jeruzalemskoga+ isto kao i protiv bogova naroda zemaljskih, koji su djelo ruku ljudskih.+ 20 A kralj Ezekija+ i prorok Izaija,+ sin Amosov,+ molili su se zbog toga+ i nebo zazivali u pomoć.+
21 Tada je Jehova poslao anđela+ koji je pobio sve junake hrabre,+ vojskovođe i zapovjednike u taboru kralja asirskoga,+ tako da se kralj posramljen vratio u zemlju svoju. A kad je jednom ušao u hram boga svojega, ondje su ga mačem pogubili neki od sinova njegovih.+ 22 Tako je Jehova spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema iz ruku asirskoga kralja Sanheriba+ i iz ruku svih drugih neprijatelja i dao im je mir na svim granicama njihovim.+ 23 I mnogi su donosili darove+ Jehovi u Jeruzalem i dragocjenosti Ezekiji, kralju Judinu,+ koji je otada bio uzvišen+ u očima svih naroda.
24 U to vrijeme Ezekija se nasmrt razbolio,+ pa se u molitvi+ obratio Jehovi. On mu je odgovorio+ i dao mu znak.+ 25 Ali Ezekija nije uzvratio zahvalnošću za dobročinstvo koje mu je bilo iskazano,+ jer se uzoholilo srce njegovo.+ Zato se podigao gnjev+ na njega i na Judu i Jeruzalem. 26 Ali Ezekija se pokajao za oholost srca svojega, te su se ponizili+ i on i stanovnici Jeruzalema, pa na njih nije došao gnjev Jehovin za Ezekijina života.+
27 I Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu.+ Načinio je riznice za srebro, zlato,+ skupocjeni kamen,+ balzam,+ štitove+ i svakojake dragocjenosti,+ 28 zatim skladišta+ za urod žita, za mlado vino+ i za ulje, staje+ za svakojake domaće životinje i torove za stada. 29 Sagradio je gradove i imao je mnogo sitne+ i krupne stoke,+ jer mu je Bog dao veoma velik imetak.+ 30 Ezekija je zatrpao+ gornji izvor Gihona+ i vodu+ usmjerio dolje na zapadnu stranu Davidova grada.+ Ezekija je bio uspješan u svemu što je radio.+ 31 No kad su došli poslanici knezova babilonskih,+ poslani k njemu+ da se raspitaju o znaku+ koji se dogodio u zemlji, pravi ga je Bog ostavio+ da bi ga iskušao+ i da bi saznao sve što mu je u srcu.+
32 Ostala povijest+ Ezekijina i djela koja je u dobroti* svojoj činio,+ sve je to zapisano u viđenju proroka Izaije, sina Amosova,+ i u Knjizi+ o kraljevima Judinim i Izraelovim. 33 Naposljetku je Ezekija počinuo s praocima svojim+ i pokopali su ga na usponu kojim se ide prema grobnicama sinova Davidovih.+ Po smrti njegovoj svi sinovi Judini i Jeruzalemljani odali su mu počast.+ Manaše,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.