Luka
15 Svi poreznici+ i grešnici+ dolazili su k njemu da ga čuju. 2 Zato su farizeji i pismoznanci gunđali: “Ovaj prima grešnike i jede s njima.”+ 3 Tada im je ispričao ovu usporedbu: 4 “Ako tko od vas ima stotinu ovaca i izgubi jednu od njih, neće li ostaviti onih devedeset i devet u pustinji te tražiti izgubljenu dok je ne nađe?+ 5 I kad je nađe, stavit će je na ramena i radovati se.+ 6 A kad dođe kući, pozvat će svoje prijatelje i susjede i reći im: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našao izgubljenu ovcu svoju!’+ 7 Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu zbog jednog grešnika koji se pokaje+ nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.+
8 Ili ako neka žena ima deset drahmi pa izgubi jednu drahmu,* neće li upaliti svjetiljku, pomesti kuću i pažljivo tražiti dok je ne nađe? 9 I kad je nađe, pozvat će svoje prijateljice i susjede i reći im: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našla drahmu koju sam izgubila!’ 10 Kažem vam, takva je radost među anđelima Božjim zbog jednoga grešnika koji se pokaje.”+
11 Zatim je rekao: “Neki je čovjek imao dva sina.+ 12 Mlađi od njih rekao je ocu: ‘Oče, daj mi dio imanja koji mi pripada!’+ I on im je podijelio svoj imetak.+ 13 Nakon nekoliko dana mlađi je sin pokupio sve, otputovao u daleku zemlju i ondje rasuo imanje svoje živeći raskalašeno.+ 14 Kad je sve potrošio, nastala je velika glad u cijeloj toj zemlji i on je počeo oskudijevati. 15 Čak je otišao i nagovorio jednoga građanina te zemlje da ga uzme za najamnika, a ovaj ga je poslao na svoja polja čuvati svinje.+ 16 I želio se nasititi rogačima koje su jele svinje, ali nitko mu ih nije davao.+
17 Kad se urazumio, rekao je: ‘Koliki najamnici oca mojega imaju kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi! 18 Ustat ću, otići+ ocu svojemu i reći mu: “Oče, sagriješio sam nebu i tebi.+ 19 Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!”’ 20 I ustao je i pošao ocu svojemu. Dok je još bio daleko, ugledao ga je otac njegov i sažalio se, te je potrčao, pao mu oko vrata i izljubio ga. 21 Tada mu je sin rekao: ‘Oče, sagriješio sam nebu i tebi.+ Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’+ 22 A otac je rekao robovima svojim: ‘Brzo, iznesite najbolju haljinu i obucite mu je!+ Stavite mu prsten+ na ruku i sandale na noge! 23 I dovedite ugojenog+ junca i zakoljite ga,* pa da jedemo i veselimo se, 24 jer mi je ovaj sin bio mrtav i oživio je,+ izgubljen je bio i nađen je!’ I stali su se veseliti.
25 A stariji sin njegov+ bio je u polju. Kad se na povratku približio kući, čuo je glazbu i ples. 26 Zato je dozvao jednog slugu i upitao ga što se događa. 27 On mu je odgovorio: ‘Došao je brat tvoj,+ pa je otac tvoj+ zaklao ugojenog junca, jer mu se vratio zdrav.’ 28 A on se rasrdio i nije htio ući. Tada je otac njegov izašao i stao ga moliti da uđe.+ 29 On je nato rekao ocu svojemu: ‘Evo, toliko ti godina robujem i nijednom nisam prestupio zapovijed tvoju, a nikad mi ni jare nisi dao da se proveselim s prijateljima svojim.+ 30 A kad je došao ovaj tvoj sin+ koji je s bludnicama izjeo imetak tvoj,+ zaklao si mu junca ugojenog.’+ 31 Otac mu je tada rekao: ‘Sine, ti si uvijek sa mnom i sve što je moje tvoje je.+ 32 Ali morali smo se veseliti i radovati, jer je ovaj tvoj brat bio mrtav i oživio je, izgubljen je bio i nađen je.’”+