Jošua

22 Tada je Jošua pozvao Rubenovce, Gadovce i polovinu plemena Manašeova+ 2 pa im je rekao: “Vi ste izvršili sve što vam je Mojsije, sluga Jehovin, zapovjedio+ i poslušali ste moj glas u svemu što sam vam ja zapovjedio.+ 3 Niste ostavljali braću svoju za sve ovo dugo vrijeme+ do današnjega dana i izvršavali ste što ste bili dužni po zapovijedi Jehove, Boga svojega.+ 4 Sada je Jehova, Bog vaš, braći vašoj dao mir, kako im je i obećao.+ Zato se vi sada vratite i idite u šatore svoje u zemlju koju vam je Mojsije, sluga Jehovin, dao u baštinu s one strane Jordana!+ 5 Samo dobro pazite da postupate po zapovijedima+ i Zakonu koji vam je dao Mojsije, sluga Jehovin — da ljubite Jehovu, Boga svojega,+ da idete svim putevima njegovim,+ da izvršavate zapovijedi njegove,+ da se čvrsto držite njega+ te da mu služite+ svim srcem svojim+ i svom dušom svojom!”+

6 Tako ih je Jošua blagoslovio+ i otpustio da odu u svoje šatore. 7 Polovini plemena Manašeova Mojsije je dao nasljedstvo u Bašanu,+ dok je drugoj polovini Jošua dao nasljedstvo kao i braći njihovoj na zapadnoj strani Jordana.+ I kad ih je Jošua otpustio da odu u svoje šatore, i njih je blagoslovio. 8 Rekao im je: “Vratite se u šatore svoje s velikim blagom i mnogobrojnom stokom, sa srebrom, zlatom, bakrom, željezom i haljinama nebrojenim.+ Podijelite plijen+ neprijatelja svojih s braćom svojom!”

9 Potom su sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova krenuli i otišli od drugih sinova Izraelovih iz Šila u zemlji kanaanskoj, zaputivši se u zemlju gileadsku,+ na svoju baštinu koju su zaposjeli, kako im je Jehova preko Mojsija i zapovjedio.+ 10 Kad su sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova došli u krajeve jordanske u zemlji kanaanskoj, podigli su tamo pored Jordana žrtvenik. Taj žrtvenik+ bio je velik i vrlo uočljiv. 11 Nakon nekog vremena, ostali su sinovi Izraelovi čuli+ kako se govori: “Eno, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigli su žrtvenik kod granice zemlje kanaanske u kraju jordanskom, s one strane koja pripada sinovima Izraelovim!” 12 Kad su sinovi Izraelovi to čuli, sva zajednica sinova Izraelovih+ skupila se u Šilu+ da pođe u rat protiv njih.+

13 Tada su sinovi Izraelovi poslali+ k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku Pinhasa,+ sina svećenika Eleazara, 14 i deset poglavara s njim, po jednoga poglavara za svaki rod — za svako pleme izraelsko — a svaki od njih bio je glavar roda svojega, postavljen nad tisućama Izraelovim.+ 15 I oni su došli k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, i rekli su im:+

16 “Ovako kaže sva zajednica naroda Jehovina:+ ‘Kakva je to nevjera+ što je činite Bogu Izraelovu? Zašto ste se odvratili+ danas od Jehove i sagradili sebi žrtvenik+ buneći se danas protiv Jehove? 17 Zar nam je malo grijeha peorskoga,+ od kojega se ni do danas još nismo očistili mada je pomor došao na zajednicu naroda Jehovina?+ 18 A vi se danas odvraćate od Jehove. Ako se vi danas bunite protiv Jehove, sutra će se on razgnjeviti na svu zajednicu izraelsku.+ 19 Ako je zemlja koju ste dobili u baštinu doista nečista,+ prijeđite preko u zemlju baštine Jehovine+ u kojoj se nalazi šator Jehovin,+ pa se naselite među nama. Ali nemojte se buniti protiv Jehove i ne činite i nas buntovnicima gradeći sebi drugi žrtvenik mimo žrtvenika Jehove, Boga našega.+ 20 Nije li Akan,+ sin Zerahov, nevjerno postupio s prokletim stvarima* i nije li se gnjev izlio na svu zajednicu izraelsku?+ A on nije sam poginuo zbog prijestupa svojega!’”+

21 Tada su sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova odgovorili+ poglavarima tisuća Izraelovih:+ 22 “Moćni+ Bog+ Jehova, da, Moćni Bog Jehova+ zna za to,+ i Izrael neka zna.+ Ako smo to učinili zbog pobune+ i zbog nevjernosti prema Jehovi,+ neka nas danas ne poštedi. 23 Ako smo sebi podigli žrtvenik da bismo se odvratili od Jehove, ako smo ga podigli da bismo na njemu prinosili žrtve paljenice i žitne žrtve+ i da bismo na njemu prinosili žrtve zajedništva, Jehova će to otkriti.+ 24 Ne, mi smo to učinili iz bojazni, jer smo rekli: ‘Jednoga će dana sinovi vaši reći sinovima našim: “Što vi imate s Jehovom, Bogom Izraelovim? 25 Jehova je između nas i vas, sinova Rubenovih i sinova Gadovih, postavio granicu — Jordan. Vi nemate ništa s Jehovom!”+ I tako bi sinovi vaši naveli sinove naše da se odvrate od Jehove i da ga se prestanu bojati.’+

26 Zato smo rekli: ‘Podignimo sebi žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za druge žrtve, 27 nego da bude svjedok između nas+ i vas, i među naraštajima našim poslije nas da ćemo služiti Jehovi pred licem njegovim paljenicama, prinosima i žrtvama zajedništva,+ da ne bi sinovi vaši jednoga dana rekli sinovima našim: “Vi nemate ništa s Jehovom!”’ 28 Stoga smo rekli: ‘Ako ikada to kažu nama ili budućim naraštajima našim, mi ćemo tada odgovoriti: “Pogledajte prikaz žrtvenika Jehovina koji su oci naši načinili, ali ne za žrtve paljenice niti za kakve druge žrtve, nego da bude svjedok između nas i vas!”’ 29 Nipošto se ne želimo buniti protiv Jehove i odvratiti se danas od Jehove+ gradeći žrtvenik za paljenice, žitne žrtve i druge žrtve mimo žrtvenika Jehove, Boga našega, koji je pred šatorom njegovim!”+

30 A kad su svećenik Pinhas,+ poglavari zajednice+ i poglavari tisuća Izraelovih koji su bili s njim čuli te riječi sinova Rubenovih, sinova Gadovih i sinova Manašeovih, bilo im je drago da je tako. 31 Zato je Pinhas, sin svećenika Eleazara, rekao sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: “Danas smo spoznali da je Jehova među nama,+ jer niste postupili nevjerno prema Jehovi. Izbavili ste sinove Izraelove iz ruke Jehovine.”+

32 Potom su se Pinhas, sin svećenika Eleazara, i poglavari vratili+ od sinova Rubenovih i sinova Gadovih iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku k drugim sinovima Izraelovim i prenijeli im odgovor.+ 33 I te su se riječi svidjele sinovima Izraelovim, te su sinovi Izraelovi stali blagoslivljati Boga+ i odustali su od namjere da idu u rat protiv njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.

34 A sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi dali su žrtveniku ime, jer “on je svjedok između nas da je Jehova pravi Bog”.*+