2. Kraljevima
22 Jošija+ je imao osam godina kad je počeo vladati i vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jedida i bila je kći Adaje iz Boskata.+ 2 Činio je što je pravo u očima Jehovinim+ i u svemu je išao putem Davida, praoca svojega,+ ne skrećući ni desno ni lijevo.+
3 Osamnaeste godine kraljevanja svojega poslao je kralj Jošija pisara svojega Šafana,+ sina Asalije, sina Mešulamova, u dom Jehovin, govoreći: 4 “Idi k velikom svećeniku+ Hilkiji!+ Neka pripremi novac+ što se donosi u dom Jehovin+ i što ga vratari+ sakupljaju od naroda. 5 Neka se novac uruči onima koji su postavljeni da nadgledavaju poslove+ u domu Jehovinu, a oni neka ga daju onima što rade na domu Jehovinu da se poprave oštećenja na domu,+ 6 graditeljima, zidarima i drugim zanatlijama, i da se kupi drvena građa i klesani kamen za popravak doma.+ 7 Ali neka se od onih kojima je uručen novac ne traži da polažu račune za to kako ga troše,+ jer rade vjerno.”+
8 Potom je veliki svećenik Hilkija+ rekao pisaru+ Šafanu:+ “Pronašao sam knjigu zakona+ u domu Jehovinu.” I Hilkija je knjigu dao Šafanu, koji ju je počeo čitati. 9 Tada je pisar Šafan otišao kralju i izvijestio kralja: “Sluge tvoje iz kovčega istresaju novac donesen u dom i predaju ga onima koji su postavljeni da nadgledavaju poslove u domu Jehovinu.”+ 10 Pisar Šafan dalje je rekao kralju: “Svećenik Hilkija dao mi je jednu knjigu.”+ I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.
11 Kad je kralj čuo riječi zapisane u knjizi zakona, razderao je haljine svoje.+ 12 I zapovjedio je Hilkiji, svećeniku, zatim Ahikamu,+ sinu Šafanovu, Akboru, sinu Mikajinu, Šafanu, pisaru, i Asaji,+ sluzi kraljevu: 13 “Idite i upitajte+ Jehovu za mene, za narod i za svu zemlju Judinu! Pitajte za riječi zapisane u knjizi ovoj što je pronađena, jer je silan gnjev Jehovin+ koji se raspalio na nas zato što praoci naši+ nisu slušali riječi knjige ove niti su činili sve što nam je zapisano u njoj!”+
14 Tako su svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli k proročici+ Huldi, ženi Šaluma, čuvara odjeće,+ sina Tikve, sina Harhasova. Ona je živjela u Jeruzalemu, u novom dijelu grada.* Kad su joj sve to kazali,+ 15 ona im je rekla: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov:+ ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni: 16 “Ovako kaže Jehova: ‘Evo, nanijet ću nevolju+ mjestu ovome i stanovnicima njegovim,+ i ispunit ću sve+ što stoji u knjizi koju je pročitao kralj Judin,+ 17 jer su me ostavili i drugim bogovima+ spaljivali prinose da bi me vrijeđali svim djelima ruku svojih.+ Zato se raspalio gnjev moj na mjesto ovo i neće se ugasiti.’”’+ 18 A kralju Judinu, koji vas šalje da pitate Jehovu, recite ovo: ‘Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov, za riječi koje si čuo:+ 19 “Budući da je omekšalo srce tvoje+ te si se ponizio+ pred Jehovom kad si čuo što sam objavio protiv mjesta ovoga i stanovnika njegovih, naime da će biti na zgražanje i da će ih snaći prokletstvo,+ te si razderao haljine svoje+ i plakao preda mnom, ja sam te uslišio”, kaže Jehova.+ 20 “Zato ću te, evo, pribrati k praocima tvojim+ i u miru ćeš biti položen u grob svoj.+ Oči tvoje neće vidjeti svu tu nevolju koju ću nanijeti mjestu ovome.”’” I javili su taj odgovor kralju.