1. Solunjanima
2 I sami znate, braćo, da naš dolazak+ k vama nije bio uzaludan.+ 2 Naprotiv, nakon što smo u Filipima,+ kao što znate, najprije trpjeli+ i bili zlostavljani,+ uz pomoć našeg Boga odvažili smo se propovijedati+ vam, uz tešku borbu, dobru vijest Božju. 3 Jer naše poticanje ne proizlazi iz zablude niti iz nečistih+ pobuda niti iz želje da koga prevarimo, 4 nego govorimo kao ljudi koje je Bog prosudio dostojnima da im povjeri+ dobru vijest — ne činimo to kao da ugađamo ljudima,+ nego Bogu, koji ispituje naša srca.+
5 Jer, kao što znate, nikada se nismo poslužili laskavim riječima+ niti smo išta činili iz prikrivene+ lakomosti+ — Bog je svjedok! 6 I nismo tražili slavu od ljudi+ — ni od vas ni od drugih — premda smo vam, kao Kristovi apostoli, mogli biti na teret.+ 7 Naprotiv, bili smo blagi prema vama, kao majka koja hrani i njeguje+ svoju djecu. 8 Tako smo, puni ljubavi prema vama,+ bili spremni dati vam ne samo dobru vijest Božju nego i svoj život,*+ jer smo vas zavoljeli.+
9 Jer sjećate se, braćo, našeg truda i napora. Dok smo vam propovijedali dobru vijest Božju, radili smo+ noću i danju, da nikome od vas ne budemo na teret.+ 10 Svjedoci ste i vi i Bog kako smo se vjerno i pravedno i besprijekorno ponašali+ prema vama koji vjerujete. 11 A dobro znate i kako smo, kao otac+ svoju djecu, svakoga od vas poticali+ i tješili i zaklinjali 12 da živite životom dostojnim*+ Boga koji vas poziva+ u svoje kraljevstvo+ i slavu.
13 Zato mi neprestano i zahvaljujemo Bogu+ što riječ Božju,+ koju ste primili čuvši je od nas, niste prihvatili kao riječ ljudsku,+ nego kao riječ Božju, što ona uistinu i jest, i ona djeluje u vama koji vjerujete.+ 14 Jer vi ste se, braćo, ugledali na* Božje skupštine koje su u Judeji u zajedništvu s Kristom Isusom, jer i vi od svojih sunarodnjaka trpite+ isto što i oni trpe od Židova, 15 koji su ubili i Gospodina Isusa+ i proroke,+ a nas progonili.+ Oni ne ugađaju Bogu, nego se protive dobrobiti svih ljudi, 16 jer nas pokušavaju spriječiti+ da propovijedamo neznabošcima kako bi se ti ljudi spasili.+ Svime time i oni navršavaju mjeru svojih grijeha.+ Ali njegova ih srdžba stiže.+
17 A mi, braćo, kad smo nakratko bili odvojeni od vas — licem, ali ne i srcem — silno smo čeznuli za vama te smo na sve načine nastojali vidjeti vaša lica.+ 18 Zato smo htjeli doći k vama — ja, Pavao, i prvi i drugi put — ali Sotona nas je spriječio. 19 Jer što je naša nada ili radost ili kruna*+ kojom ćemo se ponositi pred našim Gospodinom Isusom u vrijeme njegove prisutnosti?*+ Pa niste li to vi? 20 Vi ste doista naša slava i radost!