1. Solunjanima

3 Zato smo, ne mogavši više izdržati, odlučili ostati sami u Ateni,+ 2 a Timoteja,+ našega brata i Božjega slugu koji propovijeda dobru vijest+ o Kristu, poslali smo da vas učvrsti i utješi kako bi ojačao vašu vjeru, 3 da se nitko ne pokoleba zbog tih nevolja.+ Jer i sami znate da nam se one moraju događati.+ 4 Doista, kad smo bili kod vas, unaprijed smo vam govorili+ da nas moraju zadesiti nevolje,+ što se, kao što znate, i dogodilo.+ 5 Zato sam ga, ne mogavši više izdržati, poslao da saznam o vašoj vjernosti,+ jer se bojim da vas možda nije Kušač+ nekako iskušao i da naš trud nije bio uzaludan.+

6 A Timotej nam se upravo vratio od vas+ i donio nam dobre vijesti o vašoj vjernosti i ljubavi+ te da nas se još uvijek rado sjećate i da čeznete vidjeti nas, koliko i mi vas.+ 7 Zato smo se, braćo, uza svu svoju oskudicu i nevolju utješili+ čuvši za vašu vjernost,+ 8 jer sada, kad vidimo vašu nepokolebljivost u Gospodinu,+ mi smo oživjeli. 9 Jer kako da zahvalimo Bogu za vas, za svu radost+ koju zbog vas osjećamo pred svojim Bogom, 10 dok se noću i danju najusrdnije molimo+ da vidimo vaša lica i da upotpunimo vašu vjeru onim što joj nedostaje?+

11 I sam naš Bog, i Otac, i naš Gospodin Isus+ neka usmjere naš put prema vama! 12 A vama neka Gospodin omogući da jedni prema drugima i prema svima rastete+ i obilujete u ljubavi,+ kao što i mi obilujemo u ljubavi prema vama, 13 da vam srca budu čvrsta, besprijekorna+ u svetosti pred našim Bogom i Ocem i da takvi dočekate prisutnost*+ našega Gospodina Isusa sa svim njegovim svetima!+